Običavamo se ponašati prema ljudima različito ovisno o tome kako izgledaju, no suditi ljude prema onome kako izgledaju jest grijeh.
Suditi prema izgledu
Grijeh je suditi ljude prema njihovom tjelesnom izgledu. Sam sam to činio. Moje iskustvo mi govori da, iako su prvi dojmovi trajni, nisu uvijek ispravni. Usudio bih se i reći da su naši prvi dojmovi pogrješni. Ne znamo što se nalazi u srcu osobe, kakvi su kao ljudi ni kakva je njihova pozadina. Ne možemo suditi knjigu prema naslovnici, kao što ni ne možemo precizno niti pravedno prosuditi kakav je netko kao osoba sudeći po tome kako izgledaju, kako razgovaraju ili što čine. Isus je rekao: „Ne sudite po vanjštini, nego sudite sudom pravednim!“ (Ivan 7, 24) Ono što vidimo često nam ne daje potpunu sliku. Isus je Taj koji uvijek sudi ispravno. Zapisano je: „Strah Gospodnji dopada se njemu. Neće suditi po očevidu, niti će odlučivati po čuvenju.“ (Izaija 11, 3) Trebamo li mi činiti manje?
Bez pristranosti
Što kada bi netko u crkvu u koju vi idete, ušao u poderanoj i prljavoj odjeći? Bismo li ih zamolili neka izađu van ili bismo im rekli da mogu sjesti do nas? Bog nam zapovijeda da činimo sljedeće: „Braćo moja, vjeru Gospodina našega Isusa Krista slavnoga ne miješajte s pristranošću!“ (Jakovljeva 2, 1) Bog nije bio pristran kada nas je spasio, iako nitko od nas nije zaslužio biti spašen. Da u isto vrijeme u vašu crkvu uđu bogataš i siromah, kod koga biste prije otišli? Božja nas Riječ podsjeća na sljedeće: „…niste li u sebi pristrano sudili te postali suci što naopako sude?“ (Jakovljeva 2, 4) Osobno vjerujem da neki od zakona i dalje vrijede, poput sljedeće zapovijedi: „Ne činite nepravde na sudovima! Ne budi pristran prema neznatnome, niti popuštaj pred velikima; po pravdi sudi svome bližnjemu!“ (Levitski zakonik 19, 15) Mislimo li da je zaista Božji zakon prestao vrijediti?
Ljubaznost prema strancima
Vjerojatno je teže biti ljubazan prema strancima nego prema ljudima koje poznajemo. Želimo se držati podalje od života drugih ljudi, no pozvani smo služiti Kristu (Matej 25, 35-36) i pozvani smo da živimo poput Krista (2. Korinćanima 5, 17), kako bismo mogli dijeliti Krista. (Matej 28, 18-20; Djela 1, 8) Uostalom, onako kako se odnosimo prema ljudima se možemo odnositi i prema anđelima. Pisac poslanice Hebrejima kaže da možemo biti u interakciji s anđelima a da toga nismo ni svjesni, stoga kako bismo bili sigurni trebamo činiti sljedeće: „Gostoljublja ne zaboravljajte: njime neki, i ne znajući, ugostiše anđele!“ (Hebrejima 13, 2) Ovdje se govori o tome da se trebamo jedni prema drugima odnositi s poštovanjem i dostojanstvom.
VIDI OVO: Kada kršćani trebaju suditi, a kada ne trebaju?
Analizirajte sami sebe
Svatko treba analizirati samoga sebe. Kada slušam druge kako propovijedaju, to ne činim kako bih čuo kako bi drugi trebali živjeti svoje živote, to činim kako bih čuo kako mogu biti više svet u ovome životu? Što je ono na čemu trebam raditi u svome životu? Dovoljno imam problema s popravljanjem samoga sebe da bih imao vremena za suditi drugima u vezi onoga što ja mislim da je njihov grijeh. Sud je dobar (Matej 18, 15-20), ali sud započinje u Božjem domu, a ne na ulici. (1. Petrova 4, 17) Nisam siguran želim li suditi druge, jer će se onda isti standard primijeniti i na meni. Isto je kao što je Isus rekao: „Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se.“ (Matej 7, 2) To u stvari znači sljedeće: „Jer kad bismo sami sebe sudili, ne bismo bili suđeni.“ (1. Korinćanima 11, 31) Ako budem analizirao i prosuđivao samoga sebe, tako ću biti zauzet i neću imati vremena suditi druge.
Otvorene mogućnosti
Svatko od nas je to učinio. Svatko od nas je prosudio nekoga prema vanjskom izgledu. Možda to nismo rekli na glas, ali smo to pomislili: „Premladi su, prestari su, preniski su, previsoki su, premršava je, predebela je“… itd. Na teži sam način naučio da se eksploziv čuva u malim pakiranjima i kako ne treba puno nitroglicerina kako bi se stvorio dojam. Jedini način kako nekoga zaista možemo ispravno prosuditi jest ako tu osobu upoznamo. Ovdje ne mislim suditi ih na način da mi odredimo je li netko nevin ili zaslužuje li netko otići u pakao. Mislim na prosudbu osobnosti te osobe.
Kako možemo upoznati neku osobu? Tako što ćemo provesti vrijeme s njom, upoznati ih kao osobe, upoznati njihovu obitelj, pokazati zanimanje za njihovu prošlost, sve to omogućuje nam da upoznamo i samim time pravednije prosudimo osobu, kao što nam je Isus rekao da trebamo činiti. (Ivan 7, 24)
Sudeći po izgledu, većina ljudi danas ne bi ni pomislila na velikog apostola Pavla, ali kada bi samo znali što Bog čini preko ovog Božjeg čovjeka, prestali bi ga suditi po njegovom izgledu, kao što to činimo mi ljudi. Bože, pomozi nam i ne dopusti nam da brzopleto donosimo zaključke o nekome, jer ti zaključci često budu pogrješni. Ljubav ne samo da vjeruje sve, nego misli najbolje o ljudima i otvorena je za mogućnosti. (1. Korinćanima 13, 7) To je ono što se u ljubavi čini.
Zaključak
Ako niste povjerovali u Krista, bit ćete jednoga dana osuđeni i smatrani krivima; nakon svoje smrti (Hebrejima 9, 27) ili nakon drugog Kristovog povratka. (Otkrivenje 20, 12-15) Rezultat toga će biti katastrofalan. (Otkrivenje 21, 8) Zato vas molim, ovdje i sada, vas koji čitate ovaj članak: pokajte se i povjerujte u Krista, kako bi vam grijesi bili oprošteni! Samo Njegova dragocjena krv može vas učiniti bjeljima od snijega. (2. Korinćanima 5, 21) Ne postoji niti jedan drugi način. (Djela 4, 12)
Autor: Jack Wellman; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Whatchristianswanttoknow.com
