Zašto bi netko vjerovao da je bol dar od Boga? U stvari, postoji više načina kako nam bol može pomoći.
Ovisni o Bogu
Kada smo u boli i kada doslovno ništa ne možemo učiniti u vezi toga, možemo se okrenuti Bogu. To je ono što Bog i želi. Bez obzira na to radi li se o boli tjelesne, mentalne ili emocionalne prirode, čak i ako su sve tri, sve što možemo učiniti jest doći Kristu. Naš Gospodin nas uči sljedeće: „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.“ (Matej 11, 28) Osjećate li se ponekad u potpunosti potrošeno i na rubu snaga? Dođite Kristu, jer nas uči sljedeće: „Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim.“ (Matej 11, 29)
Osjećate li kao da na svojim ramenima nosite teret od stotinu kilograma, zbog čega vam djeluje kao da nosite jaram? Isus kaže sljedeće: „Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.“ (Matej 11, 30) Naši tereti su gotovo sigurno teški za nošenje; no Kristov jaram je lagan za nošenje. Zato trebamo doći k Njemu i zato trebamo biti ovisni o Njemu, kada se ne možemo pouzdati ni u koga i ni u što drugo. Dopustite neka vas ta bol odvede Bogu u zagrljaj.
Kozmičko prekoravanje
Božja Riječ je utjeha unesrećenima, ali također nanosi bol onima kojima je ugodno. Ona nas susreće upravo ondje gdje se nalazimo. Biblija je aktivna, živa Božja Riječ koja reže duboko, no reže duboko kako bi zacijelila. David je napisao da nesreće služe dobrim svrhama. (Psalam 119, 67-71) Ona nas dovodi do pokajanja i do intimnijeg odnosa s Ocem. Sve što nas dovodi do pokajanja i što povećava molitvu u našim životima je dobra stvar, jer znamo da je to ono što Bog želi.
Ako počinjemo lutati, kao što ovce običavaju, Dobri Pastir nas vraća u ovčinjak. (Izreke 23) Iako je to bolno, potrebno je. Kada osoba ne bi osjećala bol, mogla bi ići uokolo sa slomljenom nogom ili bi se mogla ozbiljno opeći, a da toga nije ni svjesna. Bol je upozorenje da nešto nije u redu i da trebamo analizirati unutar nas, u potrazi za uzrokom.
VIDI OVO: Bog ima svrhu za tvoju bol
Disciplina = ljubav
Sjećam se da sam kao dijete čitao ovaj biblijski stih: „Isprva se doduše čini da nijedno odgajanje nije radost, nego žalost, ali onima koji su njime uvježbani poslije donosi mironosni plod pravednosti.“ (Hebrejima 12, 11) Tek nakon što je moj sin porastao i nakon što sam i sam postao otac, mogao sam vidjeti da je discipliniranje blagoslov. Ono pokazuje ljubav. Kada sam bio dijete tako mi nije izgledala, no istina je da je discipliniranje čin ljubavi. Ono nekada boli, no zbog nje sam bio oprezan kao dijete, što je dovelo do toga da živ i zdrav doživim odraslu dob. Disciplina je čin ljubavi, a ne ljutnje. (Hebrejima 12, 9-10) Božje discipliniranje je za naše dobro i pokazuje Njegovu veliku ljubav prema nama. Suprotno od ljubavi nije mržnja; suprotno je ravnodušnost ili apatija.
Bol nas drži u poniznosti
Teško je biti umišljen ili ponosan kada smo u boli. Bol nas drži u poniznosti i baca nas na naša koljena. Zbog boli više tražimo Boga u molitvi i čak tražimo da se drugi vjernici mole za nas. S obzirom na to da se Bog protivi ponosnima i da iskazuje svoju milost poniznima (Jakovljeva 4, 6), kada postanemo puni sebe, Bog može dopustiti neke okolnosti kako bi nas doveo u poniznost. Ili ćemo se dragovoljno poniziti ili će nas Bog morati dovesti u to stanje. Možete pretpostaviti što je bolnije. Ako se ponizimo pod Njegovom moćnom rukom (1. Petrova 5, 6-7), onda neće to morati učiniti On. Vjerojatno je da će i to biti teško. Bol bi nas trebala držati u stanju poniznosti i trebala bi nam pokazati da nismo bolji od drugih. To je ono što Biblija uči. Točnije, trebamo druge držati boljima od nas samih. (Filipljanima 2, 3-11)
Dobro je trpjeti bol
Muškarac koji je ignorirao bol 24 sata preminuo je u lokalnoj bolnici. Puknulo mu je slijepo crijevo. Bol je bio pokazatelj upozorenja da mu je potrebna pomoć. Bol je poput signalne žaruljice za motor automobila, koja se uključi kada nastane problem. Ona nas upozorava prije nego što se dogodi ozbiljna šteta. Bol u prsima spasila je milijune ljudi, jer su mogli potražiti zdravstvenu pomoć i tako izbjeći srčane udare.
Slično tomu, psalmist je napisao: „Dobro mi je što sam unesrećen, kako bih tvoja naučio pravila.“ (Psalam 119, 71) Prije nego što je pretrpio nesreću, psalmist je, popu svakoga od nas, otišao od Boga, odnosno sagriješio je. No njegova ga je nesreća vratila na pravi put. (Psalam 119, 105) Naše nas nevolje usmjeravaju na molitve, na čitanje Biblije i pomažu nam u učenju na teži način onoga čemu moramo biti poslušni. Bol je dar od Boga, koji nas drži na životu, zbog kojeg želimo ispovjediti svaki grijeh.
Zaključak
Znamo da je sve ono što se događa u našim životima dopustio Bog, za naše konačno dobro. (Rimljanima 8, 28) Kada sami ne možemo shvatiti zašto smo u takvoj boli, možemo naučiti vjerovati Bogu i imati vjere. Ako zbog boli odlazimo k Bogu u molitvi i ako zbog nje više čitamo Bibliju, onda je bol obavila svoj zadatak. Svaka bol događa se s razlogom. Vjerujte Bogu čak i onda kada ništa nema smisla. Bog je Glavni Lončar. Kao glinene posude, dopustimo Mu neka nas vodi kroz životne situacije, kakve god one bile i vjerujmo u ono što čini. Ta iskušenja i nevolje ovdje su za naše dobro, čak i onda kada si okolnosti neizdržive. (Postanak 50, 20; Luka 9, 22) Ako još uvijek niste povjerovali u Krista, spasite se od vječne boli, pokajte se za svoje grijehe i povjerujte u Njega. Svatko tko povjeruje u Njega živjet će u vječnosti u kojoj nema boli. To nam obećava Bog, ne ja. (Otkrivenje 21, 1-5)
Autor: Jack Wellman; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Whatchristianswanttoknow.com
