Biblija govori i o faraonu koji je otvrdnuo vlastito srce i o Bogu koji je ‘otvrdnuo’ faraonovo srce. Zašto je Bog to učinio?
U Psalmu 10, 4 psalmist piše: „U oholosti ga ne traži zli čovjek; u svim njegovim mislima nema mjesta za Boga.“
Oholost je bila korijen problema zlog faraona u knjizi Izlaska; grijeh koji je s vremenom otvrdnuo njegovo srce, ali Biblija nam kaže da je Bog otvrdnuo faraonovo srce. Što možemo naučiti iz spirale koja se kretala prema dolje, prema uništenju ovog egipatskog vladara?
Kakvu je ulogu faraon imao u priči o Mojsiju i Izraelcima u Egiptu?
Faraon koji je tlačio Izrael nije bio vladar kojeg je Josip poznavao (Izlazak 1,8). Neki vjeruju da je ovaj novi faraon bio Ramzes. Ramzes je ime grada za vrijeme egzodusa (1,11). Ali Biblija nam ne daje ime ovog vladara.
Arheologija pokazuje neke tragove, no drevna egipatska povijest je zbunjujuća i nepouzdana. Egipatski zapisi uključuju proturječja i ponekad izostavljaju povijesne događaje, pogotovo ako oni bacaju loše svjetlo na određenog faraona.
Čini se da je faraon, koji je vladao u ranim poglavljima Izlaska, bio mrtav do trenutka kada je Mojsije pokušao osloboditi Izrael (Izlazak 2, 23; 3, 7-9). Ramzes II je možda bio rani tlačitelj Božjeg naroda, a njegov sin Merneptah vladao bi tijekom egzodusa. Ali mnogi biblijski tumači prepoznaju Amenhotepa II i kao faraona u vremenu izlaska.
Međutim, ako su datumi egipatskih dinastija pomaknuti u egipatskoj kronologiji, što je često netočno, moguće je da su tada vladali faraoni Neferhotep I ili čak Tutankamon. Jednostavno nema dovoljno detalja za točno identificiranje o kakvom se faraonu radilo.
Ono što možemo znati je sljedeće: faraon u vremenu knjige Izlaska bio je nevjerojatno tvrdoglav i nije želio omogućiti Izraelcima izlazak iz Egipta! Faraoni su vladali nad Izraelcima, navodno oko 430 godina (Izlazak 12, 40-41) prije izraelskog izlaska. Drevni faraoni smatrani su bogovima, što je pridonijelo njihovoj oholosti. Faraon Izlaska bio je zao, totalitarni diktator, okrutan i osvetoljubiv, brutalno zlostavljajući i ugnjetavajući Izraelce (Izlazak 1, 9-16; 2,23; 3, 9; 6, 5).
Što je to okorjelo srce i može li ono biti još okorjelije?
Pisac poslanice Hebreja upozorava: „Ne dopustite da vam srca postanu okorjela.“ (Hebrejima 3, 8) s razlogom. Očvrsnulo, tvrdoglavo i okorjelo srce otupljuje sposobnost osobe za razumijevanje istine. (Marko 8, 17-18) To može dovesti do toga ljudskog opiranja i neposlušnosti prema Bogu.
Sigurno je da je ovo bio jedan od problema faraonovog srca, što je dovelo do njegovog svjesnog grijeha i odbijanja pokajanja. Duboko okorjelo srce nalik je “zapečenoj savjesti” koja se spominje u 1. Timoteju 4, 1-2.
Bog takve ljude predaje njihovim grešnim željama, koje proizlaze iz izopačenog i pokvarenog uma. (Rimljanima 1, 18-24; 28) Ponos i oholost zasigurno mogu prevariti i otvrdnuti srce. (Obadija 1, 3-4; Daniel 5, 20-21)
Biblija govori i o faraonu koji je otvrdnuo vlastito srce i o Bogu koji otvrdnjuje faraonovo srce. Prije nego što se pozabavimo s te dvije naizgled suprotne istine, korisno je razumjeti što znači riječ “otvrdnuti” i kako srce može otvrdnuti. U knjizi “Božja ruka i srce faraona” Joe Rigney piše o tri riječi za “očvrsnuti” na hebrejskom jeziku. Te riječi označavaju napredovanje.
Prvo, Rigney kaže, “očvrsnuti” može značiti “ukrutiti se”. To se dogodilo puno prije nego što se Mojsije susreo s faraonom. Vladar je već bio rigidan i okrutan. Drugo, “otvrdnuti” znači “ojačati.” Ova se riječ u priči javlja puno puta. Ponekad je dvosmisleno tko uzrokuje jačanje, no ponekad Bog to aktivno čini. Ovo jačanje označava pojačavanje u smjeru u kojem se osoba već kreće. Treće, “otvrdnuti” znači “otežati, umrtviti.”
Drugim riječima, faraon je već bio okorjelog srca i buntovan. Nastavio se kretati u tom smjeru, rastući u arogantnosti, dok je Bog je ojačao ili ubrzao takav tijek. Napokon su nestale sve dvosmislenosti. Faraon je prešao granicu, odbijajući se pokajati „čak i kad su ga sluge nagovarale neka ne uništava Egipat (10, 7), rekao je Rigney. Kraljevo srce bilo je poput kamena postavljeno protiv Boga, pa ga je Bog umrtvio.
Je li faraon otvrdnuo vlastito srce?
Faraonov ponos i oholost izazvali su pobunu protiv Riječi Božje, izgovorene preko Mojsija. Kad mu je Mojsije pokušao pružiti pravilan, ponizan pogled na Boga, faraon je odbio uzeti u obzir njegove riječi. U “Opasnosti u ponosu”, Jamie Wood napisao je: “Ponos vas poziva da se pretvorite u laž toga da ste nešto što niste. Ponos je pobuna protiv Boga jer osoba sebi pripisuje slavu i čast koja pripada samo Bogu.“ No isto tako: „Poniznost otvara cestu prema mudrosti.“ Faraon ni izdaleka nije bio ponizan. Želio je svu slavu, čast i autoritet u svom kraljevstvu, stoga je donio suludu odluku: odlučio je prkositi izraelskom Bogu.
Faraon je sebično stavio vlastiti ugled iznad dobrobiti Egipćana. Kad su njegovi vođe i mudraci shvatili da strašne pošasti dolaze od Boga Izraelaca, vođe i ljudi visoko su cijenili Mojsija, no kralj je zanemario njihove zabrinutosti. (8,19; 10, 7; 11, 3). Njegov se autoritet nije smio staviti u pitanje i on svoju slavu nije želio dijeliti ni sa kime.
U prvih pet i sedmoj pošasti, koje je Bog poslao na Egipat, čini se da okorjelost dolazi faraonovom voljom ili je izvor dvosmislen. Nakon prve pošasti, njegovo je srce “postalo tvrdo.” (7,22). Nakon pošasti žaba, on je „otvrdnuo vlastito srce“ (8,15). Nakon pošasti komaraca, njegovo je srce “bilo tvrdo.” (8,19). Nakon pošasti muha „faraon je otvrdnuo svoje srce.“ (8,32). Kad je stoka Egipćana uginula, faraonovo je srce “bilo tvrdo.” (9, 7). Kad je došla jaka tuča, faraon je “otvrdnuo vlastito srce” i ono je “otvrdnulo.” (9, 34-35).
U “Kad je faraonovo srce postalo tvrđe,” Tim Mackie piše: „Bog je pozvao faraona neka se ponizi i prizna da Bog vlada te da faraon ne može redefinirati dobro i zlo pod egipatskim uvjetima.“ Faraon je to odbio.
Zašto je Bog također otvrdnuo faraonovo srce?
Odjednom se obrazac mijenja. Uz pošasti čireva (9, 8-12), skakavca (10, 13-20), tame (10, 21-27) i smrti prvorođenog (11, 1-10), Sveto pismo kaže Bog “otvrdnuo faraonovo srce.” To se otvrdnjavanje nastavilo čak i dok je progonio Izraelce koji su napuštali Egipat (14, 4-8). Bog je otvrdnuo faraonovo srce zbog ovoga:
- Faraon je bio bezbožan, a ne nevin.
- On je već sam otvrdnuo svoje srce.
- Bog je suvereno imao namjeru pokazati Svoju moć i slavu čak i kroz faraonovo otvrdnjavanje (Rimljanima 9, 17-18).
Bog je predvidio faraonov otpor u Izlasku 3, 19: „Znam da vas egipatski kralj neće pustiti ako ga silna ruka ne natjera na to.“ Faraon je odmah na početku odbacio Boga. (Izlazak 5, 2) Bog je proširio svoje milosrđe upozorenjima kroz pošasti, dajući tako faraonu priliku da se ponizi, pokaje i promijeni svoje zle načine, ali zbog toga što je bio sve okorjeliji, Bog je samo nastavio kažnjavati faraona i Egipat.
Neki bi se mogli zapitati: „Ako je Bog otvrdnuo faraonovo srce, kako faraon može biti moralno odgovoran?“ Mogu li i Božji suvereni izbor i čovjekova odgovornost biti istiniti? U “Zašto je Bog otvrdnuo faraonovo srce” Daryl E. Witmer se osvrnuo na redak iz poslanice Rimljanima 9: „Bog ima takvu potpunu kontrolu i može suvereno odlučiti kome će dati milost, a čije će srce otvrdnuti. To samo Bog može učiniti.“
U istom je članku John Piper napisao: „U Božjem srcu postoji istinska sklonost pomilovanja prema onima koji su počinili izdaju protiv Njegovog kraljevstva. No, njegova je motivacija složena i ne može se razumjeti čovjekovim razumijevanjem izbora. Postoje sveti i pravedni razlozi zašto naklonosti Božjeg srca imaju prirodu i intenzitet i omjer onakav kakav imaju.“ Božje otvrdnjavanje faraona nije bilo dio hira ili manipulacije. Bog nije ublažio faraonovu krivnju. Ljudi su u potpunosti odgovorni za svoje postupke i izbore.
Erik Raymond napisao je u “Zašto i kako je Bog otvrdnuo faraonovo srce,” da je Bog otvrdnuo faraonovo srce jer se jednostavno otkrio. “Otkrio je svoju moć, nadmoć, ljubav prema svom narodu, mržnju prema grijehu, itd. Kroz znakove i čuda pošasti,” rekao je Raymond. „Biblijski je aksiom da otkrivenje lišeno prosvjetljujuće milosti otvrdnjava grješna srca.“ (Ivan 8, 45). Bog ne želi da itko propadne (2. Petrova 3, 9). Dao je faraonu brojne prilike za kajanje, ali njegovo se izopačeno, nevjerničko srce usprotivilo spoznaji Boga i potisnulo istinu u nepravdi. (Rimljanima 1, 18-19).
Bog pravedno sudi svim ljudima; ni Mojsije ni Pavao ne sugeriraju da je Bog bio nepravedan ili nemoralan u odnosima s faraonom (Izlazak 9,16; Rimljanima 3, 5-8). U određenom trenutku Bog se „otvrdnjava“, ostavljajući pokvarene neka slijede svoje grješne, buntovne načine.
Kakve lekcije možemo naučiti iz priče o faraonu?
I dobro i zlo počinju u srcu (Luka 6, 43-45). Faraonove reakcije uče nas puno toga o okorjelom srcu.
Razmotrimo uzrok. Do otvrdnuća faraonovog srca nije došlo odjednom. Isus je rekao svojim učenicima da tvrdoća srca dolazi iz grješnog, nepokajanog srca. (Marko 8, 17-19) Grijesi se nakupljaju i mogu prouzročiti nesposobnost razlikovanja dobra i zla. Savjest može biti desenzibilizirana ili “zapečena.” (1. Timoteju 4, 1-2) Baš kao što je kralj Nabukodonozor svrgnut zbog oholosti i srca otvrdnutog od ponosa (Daniel 5, 20-21); ti su grijesi bili u korijenu faraonovog tvrdog srca. Bog se bori i suprotstavlja ponosu. Kršćani se pogotovo moraju čuvati od grijeha ponosa. (Izreke 16, 5, 18; Jakovljeva 4, 6-7)
Razmotrimo posljedice. Tvrdo srce može otupiti osjetila, zbog čega ljudi ne mogu vidjeti niti razumjeti istinu. Dr. Charles Stanley napisao je u “Opasnosti od otvrdnulog srca” da je faraon “odlučio zanemariti očigledno”, čak i kad su njegovi mudraci došli k sebi i priznali Božje djelo: „Ovo je prst Božji.“ (Izlazak 8, 19) Desenzibilizirana savjest, izopačena i nemoralna (Rimljanima 1, 18-24), ne može donositi mudre odluke, jer ona ignorira ili odbacuje Božju mudrost. Bog upozorava vjernike neka ne budu mudri u svojim očima, nego neka se boje Boga i okreću od zla. (Izreke 3, 7).
Razmotrimo Božje rješenje. Na žalost, faraon je neprestano odbijao Božji lijek za njegovo tvrdo srce, propustivši time prepoznati svoje vlastito duhovno stanje puno ponosa. Bog je znao da će srce ovog opakog vladara odbiti Njegovu milost. Za razliku od Davida, koji se molio neka Bog istraži i upozna njegovo srce (Psalam 139, 23-24), faraon je odbio takvo nešto. Odbio se pokajati. Kršćani znaju da Gospodin nudi život i nadu kroz priznanje grijeha i poslušnost Njegovoj Riječi. Kršćani bi trebali znati opasnost razvijanja otvrdnulog srca. (1. Ivanova 1, 9; Psalam 119, 9-11; 2. Timoteju 3,16).
Kada bi oni, koji njeguju okorjela i tvrda srca, samo došli Bogu, On bi izlio svoju ljubav i ponudio milost i nadu. U “Kada Bog krije srce grešnika” John Piper piše: „U ljudskom srcu ne postoji takva tvrdoća, ni u smislu ljudskog mjerila izopačenosti ni u smislu Božjeg gledanja na okorjelost, koja bi bila toliko teška da je sam Bog ne bi mogao nadvladati i spasiti čak i najtežeg grešnika.“ (Ezekiel 11,19; Jeremija 32, 17).
Pisac poslanice Hebrejima nas poziva: „Danas nemojte otvrdnuti svoja srca.“ (Hebrejima 3, 7-8). S tim u vezi, u “Opasnosti od nevjere”, Robert Jeffress napisao je: „Odgoditi vjerovanje u Boga kad ste kušani, odgoditi poslušnost prema Bogu kad vam se to zapovjedi, znači rizik od razvijanja okorjelog srca i otpadanje od živoga Boga.“ Kad je riječ o suočavanju s tvrdim srcem, “sutra” je varljiva, opasna riječ!
Autorica: Dawn Wilson; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Crosswalk.com
