Zašto je Isus rekao da će oni koji tuguju biti blagoslovljeni? Kako je to moguće?
Propovijed na gori
Oni koji su slušali Isusovu propovijed na gori i govor o blaženstvima su zasigurno bili šokirani. Isus im je govorio o stvarima koje su oprečne sa onime što su ih učili židovski religijski vođe.
Rekao je: „Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja“. No onda je to učenje okrenuo i rekao: „A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone“. (Matej 5, 43-44)
Možda je to bilo ono što su ljudi naučeni. Na primjer, Židove su odmalena učili da mrze Samarijance i da ih smatraju mješancima, no Isus je rekao da trebamo voljeti svoje neprijatelje i da trebamo čak moliti za njih. No zašto? Isus je rekao: „…da budete sinovi svoga oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima“. (Matej 5, 45)
Bog svoju milost izlijeva i na dobre i na zle, stoga bismo i mi trebali činiti isto tako što ćemo voljeti svoje neprijatelje i moliti za one koji nas progone. To je posljednja stvar koju bi židovski vođa ikada učinio. Iz tog razloga je propovijed na gori tako radikalna i do današnjih dana, pa čak i više. Radikalna je zato što je Božja ljubav tako radikalna. (Ivan 3, 16)
Ljutnja nasuprot stihovima ljubavi
Isus je rekao svojim učenicima da će ih drugi ljudi prepoznati kao Njegove učenike po tome što ljube svoje bližnje. (Ivan 13, 34-35) Velik broj starih Zakona Izraela uključivali su stvari kao što su „oko za oko“, (Izlazak 21, 24) odnosno na odštetu koja uključuje oduzimanje nečijeg života. Božji zakon uključivao je smrtnu kaznu.
Kada bi netko usmrtio drugu osobu, tražio se život ubojice. S obzirom na poznavanje ovoga Isus je rekao: „Čuli ste da je rečeno starima: Ne ubij! Tko ubije, bit će podvrgnut sudu. A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu. A tko bratu rekne `Glupane!`, bit će podvrgnut Vijeću. A tko reče: `Luđače!`, bit će podvrgnut ognju paklenomu“. (Matej 5, 21-22) Isus nas podsjeća: „Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci“. (Matej 7, 12)
To ne znači da ako nas netko uvrijedi da im trebamo vratiti istom mjerom. To je upravo suprotno od onoga što nas Isus uči. Ako smo ljuti bez razloga, ako mrzimo i preziremo svoju braću i sestre mi tada u osnovi činimo ubojstva u svojim srcima. To je slično činjenju preljuba u srcu bez činjenja tjelesnog djela iz razloga što je žudnja za nekime tko nije naš supružnik grijeh koji činimo u svojim srcima i umovima.
Blagoslov za ožalošćene
Isus je rekao: „Blago ožalošćenima: oni će se utješiti“! (Matej 5, 4) O kakvoj žalosti je ovdje Isus govorio? Je li to žalost zbog nekoga tko je preminuo? Je li to žalost zbog nekoga tko nas je napustio? Vjerujem da je Isus ovdje govorio o žalovanju nad njihovim grijesima i možda o žalovanju nad grešnom izopačenošću koju su oni vidjeli u svijetu, no smatram da to svatko treba shvatiti osobno.
Oni koji tuguju zbog svojih grijeha će dobiti utjehu jer znaju da će im grijesi biti oprošteni ako ih priznaju Bogu. (1. Ivanova 1, 9) No vjerujem da će dobiti utjehu i oni koji tuguju zbog ovog grešnog svijeta. Oni koji tuguju zbog propalih odnosa će isto dobiti utjehu. U vezi čega god da tugujemo dobit ćemo utjehu. Nju možda nećemo dobiti na ovome svijetu, ali će doći. Isus je tako rekao.
Žalovanje zbog grijeha
Psalmistu su suze tekle niz lice jer je njegov narod kršio Božji Zakon. (Psalam 119, 36) On je tugovao zbog grijeha kojeg je vidio u svijetu, što znači da je Isus možda govorio o tugovanju nad ovim grešnim svijetom, tugovanjem nad vlastitim grijesima i/ili tugovanju zbog smrti nekoga.
No kako bi osoba koja tuguje mogla biti blagoslovljena? Prije svega, oni koji su za vrijeme ovog života vjerovali u Isusa i otišli na nebo su kod Gospodina (2. Korinćanima 5, 8). Oni nas čekaju. Trebalo bi nas utješiti saznanje da naši voljeni nisu izgubljeni. Oni samo nisu ovdje. Bog je Bog živih, a ne mrtvih. To za vjernike ne znači ”zbogom” već ”vidimo se kasnije”. To je nada! To je utješno i to je blagoslov u našim srcima. Isus sam je tugovao zbog griješne izopačenosti nekih židovskih, religijskih vođa. To je iz razloga što su oni vjerovali u svoja djela i svoju pravednost, a ne u Kristovu pravednost.
Tvrda srca
Isus je ovaj svijet okrenuo naglavačke, no mi bismo zaista mogli reći da ga je okrenuo na pravu stranu jer je ovaj svijet pokvaren. Isusova blaženstva na propovijedi na gori okrenule su konvencionalno, religiozno mnoštvo naglavačke. Oni u svojim životima nikada nisu čuli ništa tako radikalno i to je razlog zbog kojeg je tada Isus govorio tako teške riječi.
Govorio bi meke riječi kako bi omekšao srca, no izgovarao je teške riječi kako bi omekšao srca židovskih, religijskih vođa. Njihova srca su bila toliko tvrda te su odbijali vidjeti da je Isus savršeno ispunjenje Mesije i nisu vjerovali u njegova čuda i čudesne znakove. Uz sve to oni su Ga otvoreno odbijali, stoga nemaju isprike. Nema dokaza da su ti vođe ikada tugovali zbog bilo čega, a pogotovo zbog svojih grijeha. To je velika šteta jer su propustili blagoslov.
Zaključak
Molim da ne odbijete jedini način kako možete biti spašeni (Djela 4, 12) i jedini put u Kraljevstvo (Ivan 6, 44). Blagoslovljeni su oni koji tuguju jer utjeha dolazi… No u međuvremenu tugujemo zbog svojih grijeha i odmah se kajemo zbog njih. Tugujemo zbog grešnog stanja u kojem se ovaj svijet nalazi. Tugujemo zbog onih kojih više nema, ali imamo utjehu znajući da ćemo ih ponovno vidjeti, no tugujemo zbog onih koji odbijaju doći k Isusu i postati spašeni. Molimo za one koji su odbacili Krista. Molimo neka ih Božji Duh što prije usmjeri u novi život u Isusu Kristu. (Efežanima 2, 1-4)
Imajte utjehu znajući da svaka suza, svaka tuga, svaka bol i svaka smrt sama po sebi dolaze svome kraju. (Otkrivenje 21, 4) Stoga, možemo biti sigurni da su „blagoslovljeni ožalošćeni jer će se utješiti“. (Matej 5, 4) To daje utjehu, zar ne?
Autor: Jack Wellman; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Whatchristianswanttoknow.com
