Veličanstvene pobjede naše reprezentacije na Svjetskom prvenstvu nešto su najljepše što se moglo dogoditi hrvatskom narodu. Radost je to i zajedništvo koje koje se zadnjih godina uistinu rijetko viđa.
Svi navijači su cijelim srcima uz naše igrače, a i oni u radosti sa srcima svoje domovine. Međutim u svoj toj radosti sami protiv sebe (mi navijači) uistinu činimo nešto zastrašujuće protiv svog naroda.
Naime, nemoguće je gledati utakmicu u nekom kafiću ili na javnom prostoru a da ne čuješ bolesne i strašne bogospovke upućene Gospodinu bez ikakvog razloga. Teške su to riječi koje bole upravo radi toga jer smo katolički narod koji, čini se, toliko mrzi Boga, ako sudiš po onome što našem narodu izlazi na usta.
Na taj način radimo sami protiv sebe, ubijamo sami sebe, jer nema strašnijeg nego huliti na Gospodina Boga koji ti je život dao…
Neki crkveni oci su rekli: ‘Psovači su gori nego psi i druge životinje. Pas ne laje na svoga gospodara, makar ga ovaj i udari, a psovač vrijeđa svog Boga i Gospodara i to bez razloga’…
OPREZ, LJUDI! ‘Gledala sam utakmicu u kafiću i čula nešto zastrašujuće protiv Hrvata!’
