Homoseksualnost nije jedini grijeh spomenut u Prvoj Korinćanima 6,9-10.
Ili zar ne znate da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega? Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni muškoložnici, ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovači, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega.
To nije jedini spomenut grijeh, ali je drugačiji od ostalih, barem sada. U ovom trenutku u povijesti, za razliku od ostalih grijeha ovdje navedenih, homoseksualnost je slavljena u našem širem društvu s pionirskim uzbuđenjem. Ono je prikazano kao dobra stvar, kao novo obilježje napretka.
Zasigurno, ljudi uopćeno sve više ignoriraju grijeh. Nebrojeno mnogo ljudi su idolopoklonici, da ne spominjemo one koji su seksualno nemoralni, ili koji su počinili preljub, ili one koji kradu, koji su pohlepni i opijaju se, koji grde susjede i varaju druge. To se događa stalno. I svaki od tih nepokajanih grijeha su isti u smislu Božjeg suda. Svi zaslužuju Njegov gnjev. I stalno se podsjećamo da “takvi bijahu neki od vas” (Prva Korinćanima 6,11).
O popularnom mišljenju
No, koliko ja znam, nijedan od ovih grijeha nije dobio toliki pljesak tako agresivno od strane cijele grupe ljudi koji se zalažu za njihovu normalnost. Seksualni nemoral nije više na prvom mjestu onoga što progresivci guraju. Preljub još uvijek namršti mnoge. Optužbe za pohlepu će staviti mrlju na kandidatovu političku kampanju. Lopovluk još uvijek nije prihvaćen, i ne postoje službene inicijative koje govore da je u redu ukrasti stvari koje vam ne pripadaju. Još ne postoji takva stvar kao pokret za prihvatanje pijanstva. Većina ne želi odabrati piće iznad stabilnosti, i ne postoje nikakve peticije da vlada ukine ograničenja za vožnju pijanih pojedinaca. Uvrijediti druge još uvijek se ne vidi kao najbolji način za steći prijatelje i utjecati na ljude. Varanje, posebno na korporativnoj razini, obično učini da netko završi u zatvoru. Ustvari, infrastruktura američkog gospodarstva ovisi, u nekoj mjeri, u našem zajedničkom preziru za prevarante.
Možda izuzev brakolomstva, ti grijesi su još uvijek viđeni u prilično negativnom svjetlu. Ali ne i homoseksualnost, ne od strane onih koji sada govore najglasnije i drže istaknute pozicije. Prema konsenzusu koji sve više uzima maha, homoseksualnost je drugačija.
Zašto biti protiv
Kao kršćani, mi vjerujemo u najdubljoj iskrenosti da prihvaćanje homoseksualne prakse, zajedno s ostalim grijesima, sprečava ljude da uđu u kraljevstvo Božje. A ako ga naše društvo slavi, ne možemo biti brižni, a ne reći ništa. Previše je toga u igri. To znači da je pojednostavljivanje reći da su kršćani – ili konzervativni evanđeoski kršćani – jednostavno protiv homoseksualnosti. Mi smo protiv bilo kojeg grijeha koji ograničava ljude na vječnu radost u Bogu, i homoseksualna praksa tek dobiva sav tisak, jer, u ovom trenutku u našoj kulturi, ono je glavni grijeh koji je svježe prihvaćen i promovisan u kontekstu onih koji imaju moć to učiniti. Nadajmo se da će, ako nastane neki novi kulturni pokret promicanja krađe – onaj koji kaže da je sada naše pravo uzeti ono što želimo od drugih po bilo kojim sredstvima – kršćani će ustati govoriti protiv njega. Problem je grijeh. To je ono protiv čega smo. I to je ono što bi naš glas trebalo učiniti jedinstvenim kada sudjelujemo u takvoj raspravi.
Neki bi željeli vidjeti cijeli taj problem homoseksualnosti podijeljen u dva tabora: na one koji ga slave i one koji ga mrze. Obje ove skupine postoje u našem društvu. Raste broj onih koji, pod velikim društvenim pritiskom, hvale homoseksualnost. Mogli bismo ih nazvati lijevima. I postoje ljudi koji mrze homoseksualnost, s veoma netrpeljivim razlozima, bez bilo kakve kršćanske zabrinutosti. Mogli bismo ih nazvati desnima.
Te slavne riječi
Aktualna rasprava je na žalost definirana sa ova dva ekstrema. Oni na lijevoj pokušavaju strpati sve koji se ne slažu s njima na tu desnu stranu. Ako ne podržavaš, mrziš. U međuvremenu, oni na desnoj strani vide ove čije se lice ne crveni i nisu militantni kao kompromisne i beskičmenjake. Ako ne mrzim, podržavam.
No, pravi Kristovi sljedbenici neće hodati tim putevima. Mi imamo nešto za reći što nitko drugi ne govori, ili ne može reći.
Distanciranjem od lijeve i desne strane, mi ne slavimo homoseksualnu praksu, mi priznajemo Božju jasnu riječ koja otkriva da je grijeh; a ne mrzimo one koji prihvaćaju homoseksualnost, mi ih volimo dovoljno da se ne srušimo pod društvenim pritiskom. Mi govorimo istinu u ljubavi u ovoj zbrci, govoreći, istovremeno, “To je pogrešno” i “Volim te.” Nismo lijevi; kažemo, to je pogrešno. A nismo ni desni; kažemo, voljeni ste. Govorimo dobre vijesti, s tim najslađim, najdubljim, najslavnijim riječima na križu – istim riječima koje nam je Bog govorio: “Ti si u krivu, a voljen si.”
Bog nam govori da smo u krivu, da je plaća za grijeh smrt, da ne nepokajana pobuna znači sud, da je naš spas tražio ukletom smrti svoga sina (Rimljanima 3,23; Ivan 3,36; Galaćanima 3,13). A Bog nam govori da smo voljeni, čak i dok smo bili grešnici, Isus je umro za nas, dok smo bili nepravedni, Isus je trpio umjesto nas, iako smo bili osuđeni zbog gnjeva, Isus nas prima u slavu (Rimljanima 5,8; Prva Petrova 3,18; Efežanima 2,1-7).
Gdje Evanđelje sja
Ti si u krivu, a voljen si – to je jedinstven glas kršćana. To je ono što smo rekli, govoreći iz vlastitog iskustva, kao što Tim Keller tako dobro kaže: “Mi smo daleko gori nego što smo ikada zamišljali, i daleko više voljeni nego što smo ikada mogli sanjati.”
To je naša poruka u ovoj raspravi, kada nas elite društva preziru, kad nas pop pjesme omalovažavaju, kada nitko drugi nema sredstava za reći nešto izvan dviju krajnosti, imamo tu neusporedivu priliku da pustimo da Evanđelje sjaji, da dopre u milosti: ti si u krivu, a voljen si. Mi smo dobili zadatak reći ovo.
To je razlog zašto homoseksualnost nije poput drugih grijeha.
Autor: Jonathan Parnell; Prijevod: Blaženka Š.; Izvor: DesiringGod.org
