Brak koji postoji na Zemlji ima svoj rok trajanja, a to je “do smrti”. Zašto se brak sklopljen na Zemlji neće nastaviti i na nebu?
Svaki par, koji sklopi brak, želi biti zauvijek zajedno, a to vjerojatno uključuje i zajedničko druženje u vječnosti. Ali zašto vjenčani zavjeti govore: „Uzimam te za svoju zakonito vjenčanu ženu/muža, od danas pa nadalje, u dobru i zlu, u bogatstvu i siromaštvu, u bolesti i zdravlju, sve dok nas smrt ne rastavi. Voljet ću te i poštovati te u sve dane svog života”?
Znači li to da brak s našom drugom polovicom završava na Zemlji i ne postoji na nebu? Prije nego što odgovorimo na ovo, pokušajmo razumjeti što brak zapravo znači.
Bog je stvorio ljude za bliske odnose
Prije svega, trebamo se podsjetiti na Božju narav i karakter, kako bismo u potpunosti razumjeli brak. Bog je uvijek postojao u savršenom odnosu ljubavi između triju osoba Trojstva: Oca, Sina i Duha Svetoga, od prije stvaranja. Bog nije stvorio svemir iz dosade ili potrebe za hobijem. Stvaranje je bio izraz Njegove dobrote i velikodušnosti. Posljedično, kao nositelji Njegove slike, ljudi su stvoreni za povezivanje, ljubav i zajedništvo
Bog je čovječanstvo obdario odnosnom prirodom, a institucija braka na najbolji način to izražava. „Plodite se i množite se, napunite zemlju, pokorite je i vladajte njome“ su blagoslovi povezani sa stvaranjem čovječanstva kao muškarca i žene u Postanku 1, 27–28.
U biti, prvi način na koji brak doprinosi službi Božjoj jest začeće i potom odgajanje djece na pobožan način.
Blagoslov je imati djecu. Nažalost, nije svaki bračni par blagoslovljen djecom. To je tužna činjenica. To što nema djece ne znači da brak nije brak, a Bogu i dalje možemo odati duboku čast kroz taj brak.
Razmnožavanje se, međutim, treba smatrati skupim, žrtvenim blagoslovom (Efežanima 6, 4), kako bi mogli postati pomoćni ”vrtlari” pod Bogom, kako bi se brinuli za Njegovo stvorenje. U svim kulturama, univerzalnost braka dokazana je kroz povijest. Zapravo, živimo u palom svijetu, koji se razlikuje od savršenog Božjeg nacrta koji je oduvijek postojao, uključujući i u naše vrijeme.
Iako je to istina, većina društava prepoznaje središnju važnost doživotnog braka između jednog muškarca i jedne žene. Naša umjetnost i zabava odražavaju to u velikoj mjeri. Mnoge priče, pjesme, romani, drame i filmovi usredotočeni su na ljubav. Proslavlja se pobjeda ljubavi, ljubavne se tragedije oplakuju, a većinu vremena ljubav uspijeva. Shakespeareove tragedije uvijek završavaju smrću, dok njegove komedije uvijek završavaju brakom.
Središnje teme naših priča su ljubav i smrt, jer su one središnje teme u našim životima. Bilo svjesno ili nesvjesno, sve ove priče opisuju Božju veliku pripovijest o stvaranju, padu, otkupljenju i obnovi. Stoga se sposobnost ljubavi između dvoje ljudi ne može jednostavno smatrati horizontalnom. U konačnici, ona ima za cilj uspostaviti vertikalni odnos između pojedinca i Boga. Naš Stvoritelj nam je namijenio odnose ljubavi sa suprotnim spolom.
Brak simbolizira Kristov odnos s Njegovom Crkvom
Simbol Kristovog odnosa sa Njegovom Crkvom, Bog je stvorio brak kao najintimniju međuljudsku zajednicu. U braku, zajednica muškarca i žene skriva istinu o Bogu i Crkvi.
Brak simbolizira trajnu zajednicu, koju je Bog odredio između svoga Sina i Crkve. Ovaj božanski plan simbolizira brak na zemlji. Na isti način na koji je Bog namjeravao da Krist i Crkva postanu jedno Tijelo (Galaćanima 3, 28; 1. Korinćanima 12, 13), Bog je namjeravao da muž i žena postanu jedno tijelo. (Postanak 2, 24)
Ovo se primjenjuje na sve brakove, bez obzira jesu li kršćanski ili ne, bez obzira priznaju li ih strane kao takve. Brak, kojeg je Bog uspostavio prilikom stvaranja predstavlja, konačni, vječni odnos, kakvog će Bog imati sa svojim otkupljenim narodom na Novom Nebu i Novoj Zemlji.
Da, postoji brak na nebu, jedna velika, konačna konzumacija između Jaganjca i Njegove Zaručnice, kako je opisano u Knjizi Otkrivenja. (Otkrivenje 19, 6–9)
Ipak, kršćanske predaje citiraju Matejevo evanđelje 22, 30, gdje Isus kaže: “Nakon uskrsnuća se ljudi neće ženiti niti udavati; bit će kao anđeli na nebu.” To je također istina, jer ono što Otkrivenje pokušava naglasiti jest da se brak, na nebu s Kristom, ne odnosi se na svjetovni brak.
Postoji velika razlika između nebeskog i svjetovnog shvaćanja braka
Prema Ivanovoj viziji, u vječnom gradu nema hrama, budući da su Bog i Krist Jaganjac Njegov hram, blisko prisutni sa svojim narodom. Isto tako, Otac i Sin poslužit će kao gradski izvori osvjetljenja, eliminirajući potrebu za samim Suncem, Mjesecom ili drugim svjetlilima.
Slično kao što je svjetiljka beskorisna pod sunčevom svjetlošću, tako će i Božje svjetlo biti svjetlije od svjetlosti Sunca. Kad je Isus umro na križu, želio je da Crkva bude sveta i bez mane. Kao što muž želi najbolje za svoju ženu, Isus želi najbolje i za nas. Ovo je slika braka na nebu, gdje smo doslovno vjenčani s Kristom, jer smo tada Njegova Mladenka.
Svjetski brakovi su prolazni. Nakon naše smrti, oni se neizbježno prekinu. Naše savršeno, vječno jedinstvo s Bogom našim Ocem i našim Gospodinom Isusom Kristom zauzet će mjesto zemaljskog braka, kao nešto mnogo intimnije i ljepše. Stoga, zašto nam je ponekad teško prihvatiti ovu istinu? Može li to biti strah od gubitka fizičke intimnosti ili intimnosti s drugima?
Naš jedini način za saznati što nam je Bog dao u ovom životu jest da to saznamo iz prve ruke. U vjeri se radujemo onome što je obećao, ali ne možemo zamisliti kako će to izgledati u stvarnosti. Instituciju braka Bog je prvi uspostavio u poretku stvaranja. Brak je nepromjenjivi temelj ljudskog života. Svrha braka je omogućiti ljudima služenje Bogu kroz vjernu intimnost i djecu.
Krist i crkva se uspoređuju s brakom Boga i Njegove Mladenke, Crkve. Muž se treba ponašati kao požrtvovni vođa u braku, a žena se treba pokoriti svom mužu na pobožan način.
Kao vizualni prikaz evanđelja, institucija braka ukazuje na našu nadu u Krista, koji se vraća i traži svoju Mladenku.
S Onime koji je važan za cijelu vječnost
Ono što je Bog pripremio za nas s ove strane neba samo je tračak. Nitko ne može zamisliti kako će izgledati kada ne budemo više u braku, ili kako bi odnos na nebu mogao biti bolji od naših trenutnih ljubavnih veza.
Ali nakon što dođemo u nebo, nećemo više moći razmišljati o tome, jer kada budemo ondje, bit ćemo sigurni ćemo imati vječnu i prisnu zajednicu s našim Gospodinom, što je daleko vrijednije od našeg trenutnog stanja, kao što je sunčeva svjetlost vrjednija od svjetlosti obične žarulje.
Vrlo je utješno za znati da nas čeka vječna radost i da nikakva smrt ne može pobijediti to vječno jedinstvo s Kristom. Sada se možemo samo nadati se i čekati.
Autorica: Glory Dy; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Crosswalk.com
