Zašto Biblija kaže da je Bog zamrzio Ezava, ali zavolio Jakova? Zašto bi Bog volio jednoga, a drugoga ne?
Prodaja Ezavovog prvorodstva
Priča o Jakovu i Ezavu postaje zanimljiva kada ispitamo je li Ezav, koji je kao prvorođenac imao stvarne privilegije prvorodstva, to zaista i cijenio? Ne čini se baš kada čitamo Postanak 25,29-34: „Jednom je Jakov kuhao varivo. I dođe Ezav s polja; a bijaše on premoren. Tada Ezav reče Jakovu: ‘Molim te, daj mi da pojedem toga crvenoga variva, jer ja sam premoren!’ Zato mu se nadjenu ime Edom. Jakov pak reče: ‘Prodaj mi danas svoje prvorodstvo!’ Nato Ezav reče: ‘Evo, prohtje mi se umrijeti! Ta što će mi to prvorodstvo?’ A Jakov reče: ‘Zakuni mi se danas!’ I on mu se zakle. Tako proda Jakovu svoje prvorodstvo. Tada Jakov dade Ezavu kruha i variva od leće; i on je jeo i pio, pa ustao i otišao. Tako Ezav prezre svoje prvorodstvo.“
Dakle, zbog jedne zdjele variva, Ezav je prodao svoje prvorodstvo, a to nije bila mala stvar. Prvorođenac je obično imao 2/3 prava na nasljedstvo plus blagoslov svog oca, ali Ezav je zadovoljio svoju glad i prodao svoje prvorodstvo za jedan obrok, i to je razlog zašto Biblija kaže: „Ezav prezre svoje prvorodstvo“. To je imalo ozbiljne posljedice, no je li imalo ikakve veze s time što Bog misli o Ezavu?
Jakov je Izrael
Ponekad se u Starom zavjetu imena Jakov i Izrael koriste kao sinonimi, što znači da kad se Jakov spominjao po imenu, dugo nakon što je umro, Bog je zapravo govorio o Izraelu, stoga kad vidite da se u proročanstvima i Novom zavjetu spominje ime Jakova, gotovo se uvijek misli na Izrael. Ideja da je Bog zamrzio Ezava, a zavolio Jakova nalazi se i u Starom i Novom zavjetu, ali zašto bi neki proroci to spominjali? Mnogi proroci daju riječ proroštva Izraelu i sjetite se da je Bog promijenio ime Jakova u Izrael kao što čitamo u Postanku 32,28: „Nećeš se više zvati Jakov, nego Izrael; jer si se borio s Bogom i s ljudima, i nadjačao si.“ Izrael doslovno znači „čovjek koji se hrva s Bogom“, što je ono što je Jakov jasno činio u Postanku 32. Često, kada Biblija govori o Jakovu, zapravo gotovo uvijek govori o Izraelu. Malahija 1,2-3 bilježi što Bog govori: „Ljubio sam vas, veli Gospod, a vi kažete: ‘Po čemu si nas ljubio?’ Nije li Ezav bio brat Jakovljev, riječ je Gospodnja, a ja uzljubih Jakova, a Ezava zamrzih; i gore njegove pretvorih u pustoš, a baštinu njegovu dadoh pustinjskim zmajevima.“
Otac arapskog naroda je Ezav (kao i Edomaca) i danas, kao što je to slučaj već tisućama godina, oni su prirodni neprijatelji, što možda potječe iz vremena kada je Ezav prodao svoje prvorodstvo Jakovu. Borili su se u maternici (Post 25,22) i bore se otkad su izašli iz maternice kao odvojeni, ali povezani narodi.
Pavao o Ezavu i Jakovu
Pavlovo srce za njegov narod Izrael bilo je očito budući da je bio spreman vlastitu dušu mijenjati za svoj narod (Rim 9,2-3), jer „oni su Izraelci, njihovo je posinjenje, i slava, i savezi, i zakonodavstvo, i bogoslužje, i obećanja“ (Rim 9,4), kao što i „njihovi su oci, od njih je, po tijelu, i Krist“ (Rim 9,5). Pavao podsjeća crkvu u Rimu: „Jer dok još blizanci ne bijahu rođeni niti učiniše što dobro ili zlo, da bi ostao naum Božji o izabranju, ne po djelima, nego po Onomu koji poziva, bî joj rečeno: Stariji će služiti mlađemu, kao što je pisano: Jakova uzljubih, a Ezava zamrzih“ (Rim 9,11-13). Neki vide ovo kao nepošteno, stoga je Pavao preduhitrio taj argument i napisao: „Što ćemo dakle reći? Da u Boga ima nepravde? Nipošto!“ (Rim 9,14), jer je Bog rekao Mojsiju: „Smilovat ću se komu se smilujem i sažalit ću se nad kime se sažalim. Nije dakle do onoga koji hoće ni do onoga koji trči, nego do Boga koji se smiluje“ (Rim 9,15,16). Pavao zapravo citira Malahiju dok piše u Rimljanima o tome kako je Bog zavolio Jakova, a zamrzio Ezava. Riječ mrziti nije ono što mislimo unutar ovog konteksta. Kontrast je u tome da je Božja ljubav za Izrael (Jakova) toliko velika da izgleda kao mržnja prema Ezavu kada uspoređujemo njih dvoje. Dobar primjer za ovu govornu figuru jest kada je Isus rekao: „Tko voli oca ili majku više nego mene, nije me dostojan; i tko voli sina ili kćer više nego mene, nije me dostojan“ (Mt 10,37). Naravno, Isus nas uči da ako bismo stvarno mrzili svoje roditelje, kršili bismo petu zapovijed da poštujemo svoje roditelje, stoga, kao način ekstremne usporedbe, naša ljubav prema obitelji treba izgledati kao mržnja u odnosu na našu ljubav prema Kristu. Bog nam zapravo govori da Isusa stavimo na prvo mjesto, a tek onda obitelj, i naša ljubav prema Gospodinu bit će toliko velika da može izgledati kao mržnja prema onima koji su izvan vjere.
Kontekst Rimljanima 9
Kontekst cijelog ovog poglavlja jest o Božjoj suverenosti i izabranju onih koje On odabere. Pavao postavlja retoričko pitanje: „Ili zar lončar nema vlasti nad glinom da od istoga tijesta načini posudu što časnu, što nečasnu?“ (Rim 9,21), te „A što ako Bog, hoteći pokazati gnjev i obznaniti silu svoju, u silnoj strpljivosti podnese posude gnjeva pripravljene za propast da obznani bogatstvo slave svoje na posudama milosrđa, što ih unaprijed pripravi za slavu, na nama, koje i pozva, ne samo od Židovâ nego i od pogana?“ (Rim 9,22-24). Umjesto da propitujemo Boga i kažemo: „Zašto su neki pozvani i spašeni dok drugi nisu?, ja bih pitao: „Zašto je itko spašen kada svi zaslužujemo gnjev Božji?“
Zaključak
Stihovi koji pokazuju da je Bog zavolio Jakova (odnosno Izrael), a zamrzio Ezava ne znače da postoji osobna osveta protiv potomstva Ezava, jer je Bog pozvao i spasio mnoge pogane. Više se radi o Božjem pravu da spasi koga On želi spasiti. Znam da je ovo mnogima teško razumjeti, ali Pavao nas podsjeća: „Jer tko upozna misao Gospodnju? Ili tko posta savjetnik njegov?“ (Rim 11,34). Može li glinena posuda savjetovati Lončara koji ju je stvorio? Nema li Lončar moć i prava nad glinenom posudom? Job je rekao: „Tko će Boga učiti mudrosti? Ta on sudi onima na visini!“ (Job 21,22). Odgovor je: Nitko ne može. Nije nevjerojatna činjenica da će samo neki biti spašeni, već da se itko spašava!
Autor: Jack Wellman; Prijevod: Vesna L.; Izvor: Whatchristianswanttoknow.com
