Grad Jeruzalem osvojili su Babilonci 587. godine prije Krista, nakon čega su mnogi Izraelci poslani u progonstvo na sedamdeset godina. Zašto se ovo dogodilo?
Glavne povijesne knjige Staroga zavjeta napisane su kako bi se pružio odgovor na ovo pitanje, stoga pogledajmo na ono što one kažu.
Božja vjernost
Bogu se može vjerovati, On svoja obećanja uvijek ostvari. Bog je obećao Abrahamu da će Mu dati potomka, a njegovom je potomku obećao Zemlju Kanaan u posjed. (Postanak 17, 8) Nakon 400-godišnjeg ropstva u Egiptu, izraelski narod putovao je četrdeset godina kroz pustinju, sve dok nisu došli do Obećane zemlje. Vođeni Jošuom, osvojili su zemlju zapadno os Jordana i protjerali su Kanaance.
Na završetku svog života, Jošua im je mogao reći: „Evo, ja krećem danas na put kojim je svima poći. Spoznajte i priznajte svim srcem svojim i svom dušom svojom: ni jedno od svih obećanja koja vam je dao Jahve, Bog vaš, nije ostalo neispunjeno“. No, oko šesto godina kasnije, glavni gradovi, Samarija i Jeruzalem bili su uništeni, izraelska zemlja bila je uništena, a izraelski narod odveden je u ropstvo na istok, u Babilon. Zašto se to dogodilo?
VIDI OVO: Izrael je dokaz da Bog postoji
Grijeh Izraela
Kratak odgovor na glavno pitanje koje se ovdje postavlja jest grijeh. Duži odgovor pronaći ćemo u biblijskoj historiografiji. Ondje čitamo da obećanje Izraelcima u vezi zemlje nije bilo bezuvjetno, nego da je ono ovisilo o tome da narod bude poslušan Mojsijevom Zakonu. Mojsije to i tvrdi u Ponovljenom zakonu 28:
„Ako ne budeš držao i vršio riječi ovoga Zakona što su napisane u ovoj knjizi, ne poštujući ovo slavno i strašno Ime – Jahvu, Boga svoga – Jahve će tebe i tvoje potomstvo teško ošinuti velikim i dugotrajnim bičevima, pogubnim i dugim bolestima. Pustit će na te sva zla egipatska kojih si se plašio, i ona će se prilijepiti za te. A i svaku drugu bolest i bič, koji nije naveden u knjizi ovoga Zakona, Jahve će na te puštati dok te ne uništi. Ostat će vas samo malo, vas što brojni bijaste kao zvijezde nebeske, a sve zato što nisi slušao glasa Jahve, Boga svoga. Kako se Jahve nad vama radovao usrećujući vas i množeći, tako će se Jahve radovati nad vama rušeći vas i uništavajući da se iskorijenite sa zemlje u koju idete da je zaposjednete. Jahve će vas razbacati po svim narodima, s kraja na kraj zemlje; ondje ćeš iskazivati štovanje drugim bogovima: drvenim i kamenim – koji su bili nepoznati i tebi i tvojim ocima“. (Ponovljeni zakon 28, 58-64)
U vrijeme kada je napisana knjiga Sudaca, sve je pošlo po krivu. Narod je počeo štovati idole i počeo je činiti svakojake vrste groznih grijeha. Nakon kratkog vremena prosperiteta, za vrijeme kraljeva Davida i Salomona, sve se pogoršalo za vrijeme idućih vladara Izraela i Jude.
Što se tiče izraelskog kraljevstva, knjiga Kraljeva nema ništa pozitivno za reći. 722. prije Krista, Samariju su osvojili Asirci. U tom vremenu izgubljeno je deset plemena.
Dva Judina plemena opstala su dodatnih 150 godina. U to vrijeme vladali su i neki dobri kraljevi, poput Jošafata, Ezekije i Jošije. No, velika većina ljudi i dalje je činila velike grijehe protiv Gospodina i njihovih bližnjih, usprkos neprestanim opominjanjima proroka. Bog ih je kaznio kako bi ih naveo na to da se obrate, ali bezuspješno. Ustrajali su u svojim djelima.
VIDI OVO: Što je Obećanja zemlja?
Božja kazna
Konačno, nakon toliko godina upozoravanja, Bog je na narod Jude donio sud, o kojem je Mojsije govorio. Narod je bio poslan u progonstvo zbog njihovih grijeha. U 2. Ljetopisa 36, 14-21 čitamo:
„Pa i svi su svećenički poglavari i narod gomilali nevjeru na nevjeru slijedeći gnusna djela bezbožnih naroda, oskvrnjujući Dom Jahvin, posvećen u Jeruzalemu. Jahve, Bog njihovih otaca, slao je k njima zarana svoje glasnike, slao ih svejednako, jer mu bijaše žao svojega naroda i svojega Prebivališta. Ali su se oni rugali Božjim glasnicima, prezirući njegove riječi i podsmjehujući se njegovim prorocima, dok se nije podigla Jahvina jarost na njegov narod te više nije bilo lijeka. Doveo je na njih kaldejskoga kralja, koji okrenu pod mač njihove mladiće u domu njihova Svetišta, ne štedeći ni mladića ni djevojke, ni starca ni nemoćna. Sve mu je predao u ruke. Sve posuđe Božjega Doma, veliko i malo, blago Jahvina Doma i kraljevo blago, blago njegovih knezova, sve je odnio u Babilon. Spalili su Božji Dom, oborili jeruzalemski zid i sve su njegove dragocjenosti uništili. One što izbjegoše maču odvede Nabukodonozor u Babilon u sužanjstvo. Postali su robovi njemu i njegovim sinovima, dokle nije nastalo perzijsko kraljevstvo. Da bi se ispunila riječ koju Jahve reče na Jeremijina usta: “Dokle se zemlja ne oduži svojim subotama, počivat će za sve vrijeme u pustoši dok se ne ispuni sedamdeset godina“.
VIDI OVO: JUDAIZAM: Što ustvari vjeruju Židovi?
Rješenje
Zbog svoje ljubavi i pouzdanosti Bog nije mogao dopustiti da Njegov narod zauvijek ostane u progonstvu. Nakon sedamdeset godina, dopušteno im je da se vrate u svoju zemlju i da počnu ispočetka. No, jasno je da glavni problem grijeha u povijesti Izraela nije bio riješen.
Ono što ostaje otvoreno pitanje za Stari zavjet jest to kako je Bog mogao boraviti među nepokornim grješnicima. Na neki način, Zakon bi trebao biti unutar ljudi, zapisan u njihovim srcima, kako bi oni mogli postati zaista poslušni. (Jeremija 31, 33)
U Novome zavjetu, ovaj misterij je otkriven. Isus Krist, Božji Sin, postao je čovjekom i umro za sve grijehe svog naroda. Sada Božji Duh boravi unutar svakog vjernika (1. Korinćanima 3, 16), a Bog s njima ostaje zauvijek:
„Evo Šatora Božjeg s ljudima! On će prebivati s njima: oni će biti narod njegov, a on će biti Bog s njima“. (Otkrivenje 21, 3)
Glavne smjernice
- Izraelski narod dobio je kaanansku zemlju, pod uvjetom poslušnosti Božjem Zakonu.
- Povijest Izraela je tužna priča koja se sastoji od neprestanog grijeha.
- Bog je morao kazniti svoj narod zbog njegove nevjernosti i poslati ih u progonstvo na sedamdeset godina.
- Problem grijeha riješio je Isus na križu. Bog će vječno boraviti u svakome tko vjeruje u Njega.
Autor: Hildert Bronkhorst; Izvor: Biblword.net
