Jedno od najtežih pitanja s kojima se kršćani suočavaju jest zašto Bog, koji je svemoguć, milosrdan i pun ljubavi, dopušta da vjernici – oni koji Mu služe i mole – prolaze kroz teške kušnje poput raka.
Ova bolest ne bira – pogađa mlade i stare, pravedne i nepravedne, ostavljajući za sobom bol, zbunjenost i često pitanje: “Zašto ja, Bože?” Ipak, kršćanska vjera nudi dublje perspektive koje mogu donijeti utjehu i razumijevanje, čak i usred patnje.
1. Svijet u kojem živimo nije savršen
Prema kršćanskom učenju, Bog je stvorio svijet savršenim, ali grijeh Adama i Eve uveo je nesavršenost, bolest i smrt u ljudsko iskustvo (Postanak 3). Rak, kao i druge bolesti, nije dio Božjeg izvornog plana, već posljedica palog stanja svijeta.
Bog ne “šalje” rak kao kaznu pojedincima, nego dopušta da se događa u okviru prirodnih zakona i slobode koju je dao stvorenju. Ipak, On ostaje prisutan i sposoban iskoristiti čak i najteže trenutke za veće dobro.
2. Kušnje kao put rasta
U Bibliji, u Jakovljevoj poslanici 1,2-4, stoji: “Smatrajte to čistom radošću, braćo moja, kad se nađete u raznim kušnjama, znajući da kušanje vaše vjere proizvodi strpljivost.“
Iako je teško vidjeti radost u raku, ova misao upućuje na to da Bog može upotrijebiti patnju kako bi nas oblikovao – učinio strpljivijima, suosjećajnijima i bližima Njemu.
Mnogi vjernici koji su prošli kroz bolest svjedoče kako ih je upravo ta borba produbila u vjeri i pomogla im prepoznati ono što je u životu doista važno.
3. Misterij Božje volje
Isus je u Ivanu 16,33 rekao: “U svijetu imate nevolju, ali hrabro, ja sam pobijedio svijet.” Ove riječi podsjećaju da patnja nije kraj priče. Bog ne obećava da ćemo biti pošteđeni bola, ali obećava da će biti s nama u njemu.
Ponekad razlozi zašto Bog dopušta određene stvari ostaju skriveni – kao što je Job u Starom zavjetu iskusio, Bog nije dužan objasniti svaki detalj svoje volje. No, Njegova ljubav i vjernost ostaju nepromijenjeni.
4. Svjedočanstvo kroz patnju
Vjernici koji se suočavaju s rakom često postaju svjetlo drugima. Njihova hrabrost, nada i vjera u Boga usred boli mogu nadahnuti one oko njih. Apostol Pavao piše u 2. Korinćanima 1,4 da Bog “utješi nas u svakoj nevolji našoj da bismo mi mogli utješiti one koji su u ikakvoj nevolji utjehom kojom nas same Bog utješi.” Patnja vjernika nije uzaludna – može postati most koji druge vodi k Bogu.
5. Nada u vječnost
Kršćanska vjera nudi jedinstvenu utjehu: ovozemaljski život nije kraj. Rak može uzeti tijelo, ali ne može oduzeti dušu niti vječni život koji Bog obećava onima koji Ga ljube.
U Otkrivenju 21,4 stoji: “I obrisat će svaku suzu s očiju njihovih, i smrti više neće biti, ni tuge ni jauka, ni boli više neće biti.” Ova nada daje snagu da se izdrže i najteži trenuci.
Završne misli
Zašto Bog dopušta vjernicima da obole od raka? Ne postoji jednostavan odgovor, ali kršćanstvo nas uči da Bog nije dalek ili ravnodušan. On je hodao ovom zemljom, patio na križu i razumije našu bol.
Rak može biti teret, ali kroz njega Bog može tkati priču spasenja, rasta i nade – za pojedinca i za one oko njega. U konačnici, vjera nas poziva da se pouzdamo u Njega, čak i kad ne razumijemo sve, znajući da Njegova ljubav nikad ne prestaje.
Ako se suočavate s ovom bolešću u svom životu, neka vam snaga dolazi iz molitve i zajednice vjernika – jer Bog nikada ne ostavlja svoje ljude same.
