Iako smo vjernici, prolazimo kroz razne životne nevolje. Zašto Bog dopušta ono što mrzi?
Bog može upotrijebiti patnju, bol i nevolje na različite načine u našim životima kako bi ostvario svoju svrhu za nas kao pojedince i za cijeli svijet.
Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani. (Rimljanima 8, 28)
Na primjer, u knjizi Djela apostolskih (4, 29; 8, 3-4) Bog je upotrijebio progon Crkve za širenje evanđelja. To je učinilo vjernike revnijima, a kada su se raspršili, to je dovelo do toga da je poruka stigla na više mjesta.
U tom smislu, progonstvo i patnja mogu imati pročišćujući učinak na pojedine kršćane i Crkvu. To dokazuje autentičnost naše vjere (1. Petrova 1, 7): Hoćemo li se pred teškoćama pouzdati u Boga i ustrajati u vjeri?
Bogu je stalo do našeg karaktera, a ne udobnosti života
Na sličan način, oni koji prolaze kroz teška vremena mogu izaći iz njih s jačom i čišćom vjerom. Bog može upotrijebiti patnju da razvije naš karakter. Rimljanima 5, 3-4 i Jakovljeva 1, 2-4 uče nas da kušnje proizvode strpljenje, ustrajnost i karakter koji nas u konačnici čini sličnim našem uzoru – Isusu Kristu. Čak se nevjernici naglašavaju da nas teška vremena mogu učiniti jačima.
Bog može imati svrhu u našoj nevolji koja obuhvaća više od našeg osobnog života. Josipov život bio bi izvrstan primjer. Josip je bio žrtva zla i patio je od ruku svoje braće. Ipak, Bog je upotrijebio Josipa da spasi živote mnogih ljudi tijekom velike gladi, uključujući i živote njegove obitelji. U Postanku 50, 20 Josip kaže:
“Osim toga, iako ste vi namjeravali da meni naudite, Bog je bio ono okrenuo na dobro: da učini što se danas zbiva – da spasi život velikom narodu.”
Josip je sigurno bio u kušnji da postane ljut, ogorčen, ciničan ili samosažaljiv. Ali nije. Jednostavno je sva svoja životna iskustva, dobra i loša, povezao sa suverenom Božjom voljom za svoj život.
U Filipljanima 1,12-14 možemo uočiti sličnu temu u Pavlovu životu. Pavao je u zatvoru, ali ipak naglašava da su stvari koje su mu se dogodile pomogle promicanju evanđelja. Stražari su bili izloženi evanđelju, a Pavlov primjer pomogao je drugim vjernicima da imaju povjerenja u Gospodina. Kao vjernici, trebamo se podsjetiti da smo dio puno veće priče o otkupljenju i da Bog može iskoristiti naše poteškoće za promicanje evanđelja.
Bog dopušta ono što mrzi da utješimo druge
Druga Korinćanima 1, 4 kaže da kao što je Bog utješio nas, možemo i mi utješiti druge. Nakon što smo iskusili određenu vrstu patnje ili boli, to nam može pomoći da dopremo do drugih koji prolaze kroz istu vrstu nevolje. “Grupe podrške” često su učinkovite iz tog razloga, a kao kršćani trebali bismo se istaknuti u tješenju drugih u njihovim nevoljama.
Bog može upotrijebiti nevolje da nas nauči poniznosti i učini nas ovisnima o Njemu. Ponos i samodostatnost su podmukli grijesi koji nas sve progone. Neki se grijesi mogu pobijediti, ali čini se da je ponos doživotna bitka. Ako mislimo da smo pobijedili ponos, to je siguran znak da ga zapravo nismo pobijedili! Apostol Pavao u 2. Korinćanima 12, 7-10 govori o svom “trnu u tijelu” i da mu ga je Bog dao da ga sačuva od uobraženosti i pomogne mu da počiva u Božjoj milosti.
Poznata vjernica Joni E. Tada daje ovaj sažetak o tome kako Bog može koristiti zlo za svrhu:
“Bog koristi patnju kako bi očistio grijeh iz naših života, ojačao našu predanost Njemu, prisilio nas da ovisimo o milosti, povezao nas s drugim vjernicima, proizveo razbor, poticao osjetljivost, disciplinirao naše umove … uzrokovao da bolje upoznamo Krista. Tjera nas da čeznemo za istinom, vodi nas ka pokajanju za grijehe, uči nas zahvaljivati u vremenima žalosti, povećava vjeru i jača karakter. To je prekrasna slika!”
