Postoje razlozi zbog kojih Bog dopušta da nam se ponekad događaju ”loše” stvari u životu. Ova priča će vam to pokušati približiti.
Ben Haden, poznati radio i televizijski evangelizator, primio je ovu priču od bake svoga prijatelja. To je priča o američkom paru koji je otišao u Englesku proslaviti svoju 25. godišnjicu braka. Oboje su bili ljubitelji starina. U jednom mjestu su prolazili pored malene kineske trgovine i jedna šalica za čaj upala im je za oko.
Ušli su. “Mogu li to pogledati?” upita on. “Nikada još nisam vidio takvu šalicu. Prekrasna je!” Ali odjednom šalica za čaj progovori. “Ti ne razumiješ, nisam ja uvijek bila šalica za čaj. Bilo je vrijeme kada sam bila glina. Moj me je gospodar uzeo i valjao me, mijesio, okretao ponovno i ponovno i ponovno. Viknula sam: “Ostavi me na miru!” Ali on se samo nasmiješio i odgovorio: “Ne još.”
“Onda me je smjestio na lončarsko kolo.” rekla je šalica za čaj. “Odjednom sam se vrtjela okolo i okolo i okolo. “Prestani imam vrtoglavicu!” – vrisnula sam. “Gospodar je samo klimnuo glavom i rekao: “Ne još!” “Tada me je stavio u pećnicu. Nikada nisam osjećala toliku vrućinu. Pitala sam se zašto me želi spaliti i vikala sam i kucala na vrata. Mogla sam ga vidjeti kroz otvor i mogla sam čitati sa njegovih usana dok je klimao glavom: “Ne još.”
“Napokon su se vrata otvorila. Uzdahnula sam! Stavio me je na policu i počela sam se hladiti.”Tako to je već bolje,” rekla sam. “Tada me je odjednom očetkao i cijelu me prebojio. Pare su bile strašne i mislila sam da ću umrijeti: “Prestani, prestani!” plakala sam. “Samo je klimnuo.”Ne još.”
VIDI OVO: Božji odgovor na ljudsku patnju
“Tada me odjednom vrati nazad u pećnicu, ne onu prvu već dva puta topliju. Znala sam da ću se ugušiti. Preklinjala sam, molila, vriskala, plakala. Cijelo vrijeme mogla sam ga vidjeti kroz otvor kako klima i govori: “Ne još.”
“Tada sam znala da nema nade i da nikada neću uspjeti. Bila sam spremna odustati. Ali vrata su se otvorila i on me uzeo i smjestio na policu. Nakon sat vremena dodao mi je ogledalo i rekao: “Pogledaj se.” I jesam i rekla sam: “Pa to nisam ja, to ne mogu biti ja! Pa ja sam prekrasna!”
“Želim da znaš,” tada je on rekao,”znam da te je boljelo dok sam te mijesio i oblikovao, ali da sam te ostavio osušila bi se. Znam da sam ti uzrokovao vrtoglavicu dok sam te vrtio na kotaču, ali da sam stao zdrobila bi se. Znam da je boljelo i da je bilo vruće i zagušljivo u pećnici, ali da te nisam stavio ondje slomila bi se. Znam da su pare bile strašne kada sam te četkao i cijelu te obojio, ali vidiš da to nisam učinio nikada ne bi očvrsnula. Ne bi bilo boje u tvom životu. I da te nisam vratio u drugu pećnicu ne bi dugo poživjela, lako bi se slupala. Sada si ti završeni proizvod. Sada si ono što sam imao na umu kada sam počeo sa tobom!”
