Zašto se loše stvari događaju Božjim ljudima? Zašto Bog dopušta da patimo? Zar ne bismo kao Njegova djeca trebali biti izuzeti od svega lošega?
Postoji stotine razloga zašto Bog dopušta da patimo. Ova 3 u nastavku trebala bi nas podsjetiti da nijedna naša patnja nikada neće biti izgubljena. Naša patnja ne može biti besmislena, jer smo u rukama vjernog Oca koji se brine za nas.
1. Bog dopušta da patimo kako bi vidio hoćemo li Ga ljubiti više od svega drugoga
Job je trpio kušnje kako bi se ispitala njegova vjera. Je li zaista volio Boga ili je volio stvari koje mu je Bog dao više nego što je volio Boga? Naša vlastita bolna iskustva mogu imati istu svrhu: otkriti hoćemo li vjerovati Bogu ili ne, ili vjerujemo li više u sebe, ljude ili stvari nego što vjerujemo u Boga.
2. Bog dopušta da patimo da nas odvrati od svijeta prema većoj nadi u narednom životu
Naša patnja priprema nas za vječnost. Patnja može biti dio našeg putovanja; vodi nas tamo gdje trebamo ići. Razmetni sin se nije vratio svome ocu sve dok nije sve izgubio. Ako vam se dogodilo nešto loše, sjetite se da će Bog jednog dana sve krive stvari ponovo izravnati.
3. Bog dopušta da patimo kako bi ukazao na određene grijehe u našem životu
Grijeh je opustošio prekrasan Božji svijet. Stvari nisu onakve kakve bi trebale biti. Bog bi mogao upotrijebiti loše iskustvo da nas podsjeti na određeni grijeh koji moramo ispovijedati pred Njim ili pred drugima. Možda ćemo se trebati pokajati zbog nečega što smo zapostavili dugi niz godina. Patnja nas može približiti Bogu kada priznamo svoj grijeh u pokajanju i pokorimo se Gospodinu.
“Jer koga Gospodin ljubi, onoga i stegom odgaja, šiba sina koga voli.” (Hebrejima 12, 6)
Možda to trenutno ne vidimo kao nešto dobro, ali ako nas Bog uhvati u nekom grijehu, On nas kroz patnju želi sačuvati od još veće štete. Njegova korekcija je dobra za nas.
Živjeti sa svojim patnjama
Vjera u Isusa Krista omogućava nam da gledamo iznad svoje sadašnje boli prema cilju koji je mnogo veći od onoga što možemo vidjeti, doživjeti ili zamisliti. Pouzdajući se u Božju suverenu dobru volju prema nama, možemo prihvatiti sve jezive stvari koje se događaju u našem životu dok Bog ne odluči da ih ponovo izravna. On to može učiniti vrlo brzo.
Bilo da živimo ili umiremo, živimo i umiremo vjerujući u Boga koji nas je stvorio, otkupio, koji nas disciplinira i blagoslivlja. Bog daje i oduzima i, u oba slučaja, sve što primimo je iz Njegove ruke. Jednog dana ćemo shvatiti da nam je puno toga, što smo mi smatrali nečim lošim, zapravo bilo na blagoslov.
