Dokazi su tu: zlo je svuda oko nas i ne posustaje. Ali zašto? Zašto Bog dopušta da grijeh vlada čovječanstvom?
Zašto tolika slomljenost? Zašto su ljudi uvijek više okrenuti grijehu? Ali, još važnije, kao kršćani, kako možemo objasniti zašto Bog i dalje dopušta zlu da prožme naš svijet? Kako Bog koji je svemoćan, suveren, pravedan, pun ljubavi i dobar može dopustiti da Njegovo stvorenje bude preplavljeno ratom i razvodom, ubojstvom, tragedijom i smrću? Drugim riječima, kako te dvije stvarnosti mogu koegzistirati?
Ova pitanja muče umove ne samo ateista, agnostika i vjerskih skeptika, već i kršćana. Slažem se da na ova pitanja nije lako odgovoriti. Sveti Augustin, Toma Akvinski, Martin Luther, John Calvin, Jonathan Edwards i mnogi drugi uložili su ogroman intelektualni i duhovni napor u ova pitanja i još uvijek nisu došli do konačnih odgovora. Ipak, to ne znači da nemamo sofisticirana i biblijski potkrijepljena objašnjenja – imamo. To jednostavno znači da još uvijek postoji misterij iza elemenata ove rasprave.
Savršen svijet
Kada je Bog prvi put stvorio svijet, nije bilo sadašnjeg zla, boli ili patnje jer nije bilo grijeha. Grijeh, koji je uzrok zla, također je uzrok smrti. Smrt je, po definiciji, odvajanje. U Edenskom vrtu (Postanak 3) moralni grijeh je uzrokovao odvajanje čovječanstva od Boga. Odnosno, umrli smo duhovno. To je razlog zašto Efežanima 2, 1 kaže kršćanima da smo “bili mrtvi u svojim prijestupima i grijesima”. To je također razlog zašto Biblija opetovano navodi da su kršćani “nanovo rođeni” ili “oživljeni” u Kristu, to jest, Bog duhovno uskrsava svoju djecu kroz pokajanje i vjeru u Isusa Krista. Bez pokajanja i vjere u Krista, Biblija nam govori da ćemo doživjeti drugu smrt (Otkrivenje 2, 18), gdje će naše duše biti zauvijek odvojene od Boga.
Učinci grijeha i zla idu puno dalje od smrti. Oni također uključuju metafizičko zlo poput prirodnih katastrofa, fizičko zlo poput bolesti i propadanja te demonsko zlo poput opsjednutosti i iskušenja. Stvarnost je da zbog Božjeg prokletstva nad stvaranjem (Rimljanima 8, 22) živimo u svijetu opterećenom grijehom i ispunjenom zlom.
Budući da je zlo rezultat grijeha, odakle je došao grijeh? Rimljanima 5, 12 kaže da je “grijeh ušao po jednom čovjeku” – Adamu. To jest, grijeh nije izmislio Adam, već je ušao u svijet njegovom neposlušnošću. To znači da je prije Adamova pada grijeh već bio prisutan u nekom svojstvu. Znamo to jer je Adam (i pali anđeli prije njega) imao sklonost grijehu. Ne možete biti skloni nečemu što ne postoji. C. S. Lewis je razumio ovaj koncept kada je napisao:
“Stvorenja se ne rađaju sa željama ako ne postoji zadovoljenje tih želja. Beba osjeća glad pa postoji takva stvar kao hrana. Pače želi plivati, pa postoji takva stvar kao voda. Muškarci osjećaju seksualnu želju, pa postoji takva stvar kao što je seks. Ako u sebi pronađem želju koju nijedno iskustvo na ovom svijetu ne može zadovoljiti, najvjerojatnije je objašnjenje da sam stvoren za drugi svijet.”
Dakle, u našem slučaju, Adam je imao želju za grijehom jer je mogućnost grijeha već postojala. Ima li Bog ikakve veze s grijehom? Bog samo dopušta ljudima da griješe. On je stvorio ljude s darom slobode izbora. Stvari koje čine u korištenju tog dara njihova su djela. Oni, doista, ne iznenađuju Boga time što čine; oni su odgovorni za svo zlo, a ne Bog.
Što zaslužuje svaki grijeh?
Svaki grijeh, čak i najmanji, koji je protiv suverenosti, dobrote i svetosti Božje, i protiv Njegova pravednog zakona, zaslužuje Božji gnjev i prokletstvo, kako u ovom životu, tako i u onom koji će doći; i ne može se okajati osim krvlju Kristovom.
PROČITAJTE: Što znači da je Isus “žrtva pomirnica”?
Da bismo mogli izbjeći Božji gnjev i prokletstvo koje nam pripada zbog prijestupa Zakona, On od nas zahtijeva pokajanje i vjeru u Kristovo djelo na križu.
Ljudi razumiju koncept druge prilike. Prije nego što je Isus došao na Zemlju, Bog je uspostavio žrtveni sustav kako bi Njegov narod mogao platiti svoje grijehe protiv Njega. Stari zavjet opisuje mnoge različite vrste žrtava, uključujući bikove, janjad, koze, pa čak i ptice. Međutim, sve su te žrtve bile privremene; nisu bili potpuna naknada za grijeh. Osim toga, te su žrtve simbolično ukazivale na potrebu za Kristom.
Jedina savršena žrtva bio je Sin Božji, Isus Krist, koji nije imao grešnu narav i živio je savršenim životom poslušnosti Bogu. Isus preuzima kaznu za vas, vašu djecu i sve ostale.
Ukratko, živimo u stvarnom svijetu u kojem naši dobri i zli postupci imaju izravne i neizravne posljedice na nas i one oko nas. Isus je došao promijeniti ljudska srca snagom Duha Svetoga, i On to čini za one koji će se okrenuti od zla i pozvati Ga da ih spasi od njihova grijeha i njegovih posljedica (2. Korinćanima 5, 17). Bog doista sprječava i obuzdava neka djela zla. Ovaj svijet bi bio PUNO GORI da Bog ne obuzdava zlo. Istovremeno, Bog nam je dao mogućnost da biramo dobro i zlo, a kada izaberemo zlo, On dopušta da mi i oni oko nas trpimo posljedice zla. Umjesto da okrivljujemo Boga i ispitujemo ga zašto dopušta grijeh, trebali bismo se baviti naviještanjem lijeka za grijeh i njegove posljedice – Isusa Krista!
