Iako nas Bog voli, ponekad dopušta da iskusimo bol, jer želi iskorijeniti svaku našu misao i aktivnost koja potiče ovisnost o bilo čemu drugom osim o Njemu.
“Sine moj, ne omalovažavaj stege Gospodnje i ne kloni kad te on kori. Jer koga Gospod ljubi, toga i kažnjava; i šiba svakog sina kojeg prihvaća” (Hebrejima 12, 5-6).
Naša prirodna sklonost je udovoljavati vlastitim potrebama i služiti sebi, što je suprotno od načina života koji poštuje Boga. Kada postanemo iskreni vjernici, naš Otac počinje obnavljati našu volju i naše želje tako da budemo korisni za Njegovo kraljevstvo.
Gospodin želi iskorijeniti svaku našu misao i aktivnost koja potiče ovisnost o bilo čemu drugom osim o Njemu. To znači da je oslanjanje na sebe za spasenje, sigurnost, fizičku i emocionalnu utjehu izvan Njegove volje.
Na mjestima gdje se odupiremo oblikovanju od Gospodina, On nas može slomiti dopuštajući bol u naš život. Kao rezultat toga, mi postajemo ovisni o Njemu. Slomiti osobu može zvučati grubo, ali Bog to čini u ljubavi. On vidi izvan bola do ishoda – mi ćemo biti zreliji i vjerniji sluge, jer smo prošli kroz testiranje.
PROČITAJTE: Zašto Bog dopušta da iskusimo bol?
Ono što je predivno, naš Otac pun ljubavi prolazi svaki težak korak s nama, nudeći nam vodstvo i utjehu. Mnogi vjernici koji su prošli kroz teške situacije, na kraju su bili zahvalni za svako razdoblje slomljenosti koje su iskusili, jer su uvidjeli brojne milosti.
Istina je da svi imamo područja samokontrole koja moraju biti slomljena Božjom rukom. Kada iskreno gledamo na sebe kako bismo otkrili grešne navike i misli, naš nebeski Otac će ih dovesti u naš um. Moramo se preispitati imamo li neki nepriznati grijeh ili bilo kakav grijeh kojeg prakticiramo u životu. Ako imamo, priznajmo ga Bogu, koji obećava da će nas očistiti od svake nepravde.
Sve provjeravajte: dobro zadržite, svake se sjene zla klonite! A sam Bog mira neka vas posvema posveti i cijelo vaše biće – duh vaš i duša i tijelo – neka se besprijekornim, savršenim sačuva za Dolazak Gospodina našega Isusa Krista. (1 Solunjanima 5, 21-23)
Uzmimo da je Božja disciplina ponajprije za naše dobro i uvijek motivirana Njegovom ljubavlju.
