Bog daje mnogo, a istina je i da ponekad oduzima. Čini se gotovo okrutno dati, a onda oduzeti. Ali imajte na umu da nas Biblija jasno uči da Bog daje iz obilate ljubavi, a ne na duhovno zli način.
„Jer Bog tako uzljubi svijet te dade Sina svojega jedinorođenoga da svaki koji vjeruje u njega ne propadne, nego ima život vječni“ (Ivan 3,16).
Jedinorođeni Sin Božji je najveći dar koji Bog može dati nezasluženom čovječanstvu, ali On je to učinio kako vi i ja ne moramo propasti, već uživati u vječnom životu u Njegovoj prisutnosti! A „On ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao. Kako nam onda s njim neće i sve darovati?“ (Rimljanima 8,32).
Bog voli obasipati dobrim darovima svoju djecu na izobilan način, bilo da je to ono što nam treba za svakodnevni život, ili ljubav, mir i radost. David je poznavao tu Božju osobinu: „Site se (djeca čovječanstva) pretilinom Doma tvojega i bujicom slasti svojih napajaš ih“ (Psalam 36,8).
VIDI OVO: 5 lekcija koje nas Job uči o boli i patnjama
Bog ponekad oduzima
Kao što je već rečeno, Bog ponekad oduzima. Jobu je oduzeo djecu, bogatstvo i zdravlje (Job 1,13-19). Iako Bog nije bio neposredni agent, dopustio je Sotoni da donese sve nesreće u Jobovom životu – a Sotona nije mogao učiniti ništa bez Boga, koji mu je dopustio da to učini (Job 1,12). Zašto je Bog dopustio toliku patnju u Jobovom životu? Zašto je Bog prvo poslao sve dobre darove Jobu, a onda ih sve oduzeo?
Sam Job nije sumnjao u Božje pravo da to učini: „GOSPOD dao, GOSPOD i oduzeo. Blagoslovljeno bilo ime GOSPODNJE!“ (Job 1,21). „Kad od Boga dobro primasmo, nećemo li i zlo primati?“ (Job 2,10). Prihvatio je da je Gospodin suveren i može učiniti kako misli da je mudro. Job priznaje da ionako nije zaslužio sve što je imao. Na kraju knjige o Jobu ponovno se pokazuje Božje velikodušno srce kada Job dobiva sve te darove puno izobilnije (Job 42,10-13).
Job nikada nije dobio izravan odgovor zašto su mu se sve te užasne stvari dogodile. Bog impresionira Joba da je On svemogući i suvereni Stvoritelj i Vladar svemira (Poglavlja 38-41). U konačnici, nije našoj ljudskosti dano znati zašto nam Bog oduzima. Njegova je mudrost beskrajno viša od naše. Uz to, Rimljanima 8,28-29 nam daje uvid u Božju mudrost kad se bavi s nama. Sve što se događa u našem životu surađuje za dobro, da izvede lik Njegova Sina u nama koji ga volimo! Nije sreća na prvom mjestu ta koju Bog želi za nas, već svetost.
VIDI OVO: BOG DAO, BOG UZEO: Dirljiva priča o ocu koji je izgubio voljenu kćerku
Dodatno svjetlo
Završetak Rimljanima 8 daje dodatno svjetlo na temu patnje. Započinje citatom iz Psalma 44,22. U ovom se psalmu oplakuju nevolje Izraela; i zaziva Bog da im dođe u pomoć, jer oni su ipak Njegov izabrani narod! U Rimljanima 8,35-39 ovaj se citat potvrđuje sigurnošću da čak i ako se velike patnje događaju u životima Božje djece – Njegovom izabranom narodu – to nikada neće rezultirati odvajanjem od Njegove snažne ljubavi za njih! Čak i ako Bog vidi da je ispravno oduzeti nam dragocjene stvari, nikada neće prestati izlijevati svoj najveći dar na nas, budući da je očitovan u Isusu Kristu kao Njegova vječna ljubav.
Izvor: Biblword.net; Prijevod: Vesna L.
