Ako bi me netko pitao da objasnim izabranje, počeo bih s ispitivanjem te osobe da mi objasni kako je došlo do toga da je spašena. „Reci mi kako si se obratila“. Kako bih pojasnio svoje pitanje, umjesto korištenja oblika „spašen“, pitao bih „Kako te Bog spasio?“. Što je Bog učinio u povijesti da te spasi, i još ključnije, što je učinio prije deset godina, ili dok si imao šest, šesnaest ili trideset godina. Opiši mi kako te Bog doveo k Sebi.
Zanima me kako osoba opisuje svoje izgubljeno stanje i Božje djelo koje ju izvodi iz sljepila, mrtvila, neosjetljivosti za duhovne stvari da bude oduševljena duhovnim stvarima. Do pitanja izabranja dolazim proučavajući njegove učinke u životu. Vrlo malo ljudi koje sam pitao ova pitanja žele odlučno uzeti zasluge za svoje vlastito obraćenje.
Kako ste spašeni?
Nadalje, kao što su im srca usmjerena, vodim ih do tekstova koji uče što im se zapravo dogodilo, samo da bih potvrdio da je njihov impuls, u stvari, utemeljen na Bibliji. „Bog koji je zapovjedio: ”Nek iz tame zasvijetli svjetlo’, on je zasvijetlio u našim srcima da osvijetli spoznaju slave Božje…” (2. Korinćanima 4,6)
Jednom nismo imali svjetla i Bog ga je dao baš kao na prvi dan stvaranja. „i vas koji ste bili mrtvi zbog svojih prekršaja i grijeha…Bog…oživi“ (Efežanima 2,1.5). Bili ste mrtvi i Bog vas je oživio. Tako ste se spasili. „A sluga Gospodnji…mora biti ljubazan, sposoban poučiti i pretrpjeti; protivnike će ukoriti blagošću, ne bi li im Bog dao obraćenje da potpuno upoznaju istinu“ (2. Timoteju 2,24-25). Kako ste došli do pokajanja/obraćenja? Bog vam je dao obraćenje.
Bog daje vid, Bog daje svjetlost, Bog daje obraćenje, i „Nitko ne može doći k meni ako ga ne privuče Otac/ako mu Otac nije dao dara“ (Ivan 6,44.65). U ovom trenutku pitam vide li da je Bog bio odlučujući faktor da mogu vidjeti Krista kao istinitog, poželjnog, kao izvor njihovog duhovnog života, njihovo obraćenje, čak i kao onoga koji ih je doveo Sebi.
Zašto ste spašeni?
Ako odbiju i ospore ovo učenje – ako ustraju da oni imaju konačno samoopredjeljenje te da su sami odlučujuće odgovorni za svoje vlastito spasenje – tu bih stao i ne bih nastavio do izabranja jer su već odbacili temelje. Ako moraju imati samoopredjeljenje kao krajnji uzrok svog obraćenja, tada je izabranje već potkopano i Biblija im to neće pojasniti. Odlomci o tome kako se netko spašava, koje sam upravo dao, najjasniji su prikaz.
Ali ako se slože, „Da, Bog me spasio. Bog je bio odlučujući faktor,“ tada bih ih pitao, „Kada je to Bog odlučio učiniti?“ I da bih dobio biblijski odgovor pogledao bih Djela 13,48: „…povjerovaše oni koji bijahu određeni za život vječni.“ Prvo je bila odluka – određenje, odabir – i zatim je uslijedila vjera. Prvotno je Bog odlučio dovesti te vjeri, otvoriti ti oči, i dati ti pokajanje.
I tada bih otvorio Poslanicu Efežanima 1,4: „On nas u njemu sebi izabra prije stvaranja svijeta…“ Bog je odlučio spasiti prije nego što je to zapravo i učinio. On nije takav da mijenja mišljenje svako malo. Njega se ne može uhvatiti nespremnog. On nema planove B. Suvereno vas je spasio jer je tako odlučio. Tako bih nekome objasnio izabranje.
Toj osobi bih zapisao bih još nekoliko tekstova o izabranju da ih može kod kuće proučiti: Rimljanima 8,30; Rimljanima 9,11; Rimljanima 11,5; 1. Korinćanima 1,23-24.
Moj cilj u objašnjavanju otajstva izabranja bio bi probuditi u nama oboma veći osjećaj divljenja zato što smo spašeni, i da to dugujemo Bogu – da bez Njega ne možemo učiniti ništa i, stoga bismo naše živote u potpunosti trebali živjeti u stalnoj zadivljenosti time što smo spašeni i što je On umro za nas. Moj cilj je poniznost u nama i sva slava Bogu.
Autor: John Piper; Izvor: DesiringGod.org/Ivan Lulić – John Piper
