Pitajte bilo koga tko se bori s anksioznošću kako se osjećaju kada im netko kaže da se samo trebaju moliti za to.
Iako je ovo dobronamjeran savjet za nekoga tko je prošao kroz vrlo težak oblik anksioznosti, to je vjerojatno najgori savjet koji one sa problemom anksioznosti može samo zadržati u neprekidnom ciklusu straha.
S anksioznošću nikada u prošlosti nisam imala problem. Majka sam petero djece, voditeljica službe, mentorica i samoproglašena ”izdrži, ti možeš sve, sve mogu u Kristu” energična žena. Nakon godina mentalnog, emocionalnog i tjelesnog zanemarivanja dijagnosticirani su i opći anksiozni poremećaj, panični poremećaj, depresija i OKP, nešto što moji vjerom ispunjeni prijatelji nisu mogli ”izmoliti”.
Sjećam se točnog trenutka kada su me zahvatili intenzivni depresivni osjećaji, misli koje niti jedna kršćanska majka ne bi trebala imati ili se boriti s njima. Otrčala sam u sobu kako bih pobjegla, kako bih se molila, kako bih preklinjala Boga da mi da slobodu.
Privila sam svoju Bibliju na prsa i zavapila sam: „Bože, ili je ovo istina i Ti me možeš iscijeliti, ili je ovo sve laž“. U tom razdoblju sam provela šest mjeseci preklinjujući u molitvi Boga neka uzme ovu anksioznost. Putovanje kroz koje me je Bog proveo u ovoj prijelomnoj točki moga života bilo je intenzivno i dokazalo mi je jednu stvar:
Njegova Riječ da je On Put, Istina i Život iz Ivana 14, 6 je istinita i želim podijeliti s vama zašto samo molitva nije dovoljna.
1. Bog želi obnoviti naše umove, a ne ih samo uvjeriti u nešto
Bog apsolutno želi da Mu priđemo zbog svega! S Isusom trebamo imati odnos koji je otvoren i slobodan. Odnos u kojem možemo dijeliti svoje terete s Njime i osjetiti Njegov mir i utjehu. Ovo je ključ za naš temelj. Kao majka želim da moja djeca dođu k meni sa svim svojim problemima, no ako bih samo opravdavala njihovo stanje i uvjeravala ih da ih volim i ako ih ne bih učila kako pronaći snagu u njihovim izazovima onda bih odgajala slabu djecu. Mi možemo postati jako ovisno o Božjem odobravanju i ponovom potvrđivanju u vezi naših strahova, no trebamo biti spremni ići u dubinu. Naš Nebeski Otac želi osnažiti i obnoviti naše umove.
2. Svoje misli trebamo pobjeđivati Božjom ljubavlju.
Jeste li znali da su neurolozi otkrili da je ljudski mozak ”umrežen” za ljubav? Znanstveno je dokazano da naši mozgovi nemaju određeno kako se nositi sa stresom i tjeskobom. Negativne emocije naša tijela bacaju u kemijski kaos iz razloga što naša tijela i um pokušavaju ”popraviti” ovaj nepoznati osjećaj. To sve ima smisla. Ima li? Naravno, umreženi smo za ljubav jer Bog je ljubav, a mi smo stvoreni na Njegovu sliku. Nakon rada sa stotinama ljudi koji boluju od anksioznosti otkrila sam da je u većini vremena tjelesna, mentalna i emocionalna reakcija na pojavu takvih osjećaja nepovjerenje da je Bog ljubav u tom području života. To je bio ključ moje slobode.
Svaki puta kada me pogodila tjeskoba pokušala bih sve. Svoju paniku sam donijela pred Boga, zamšljala sam plaže, duboko sam disala, brojala sam do deset, mazala sam se esencijalnim uljima no ono što sam zaista trebala udahnuti bez straha jest istinu da me Bog voli. Kada brbljamo panične molitve kao što su „neka nestane“! tada je naš fokus na osjećaju straha. Dajemo strahu mjesto u svojim umovima i povećavamo njegovu moć. Umjesto da pokušavamo moliti da ti osjećaji nestanu trebamo se usredotočiti na to da svoje umove kupamo u ljubavi prisjećajući se da: „Straha u ljubavi nema, nego savršena ljubav izgoni strah; jer strah je muka i tko se boji, nije savršen u ljubavi“. (1. Ivanova 4, 18)
3. Tjeskoba nije samo duhovni problem, već problem tijela, uma i duha.
Kada mi netko pristupi i počne govoriti o svojim bitkama sa tjeskobom moje prvo pitanje nikada nije moli li se ta osoba dovoljno, nego su pitanja uvijek ovakvim redoslijedom: „Jeste li posjetili svog liječnika? Spavate li dovoljno? Vježbate li? Imate li podršku? Idete li na savjetovanja? Vjerujete li da vas Bog zaista voli“?
Jedna od prvih stvari koje mi je Bog pokazao kroz moje putovanje iscjeljenja jest da se iscjeljenje treba dogoditi kroz svaki dio mene: moje tijelo, moj um i moj duh. Razlog zbog kojeg Bog želi da se usredotočimo na svaki aspekt iscjeljenja jest taj što su oni svi međusobno povezani i zato što Bog voli svaki dio nas! Ako imate emocionalan dan ili ste premoreni, ako se nosite s teškom bolešću ili ako ozljeda opterećuje vaše osjećaje, ako ste duhovno ”suhi” to uzrokuje bol u vašem srcu. Stoga trebamo imati uravnoteženi, a ne „Isus ili smrt“ pristup kako bismo bili iscjeljeni.
4. Trebamo se prestati bojati straha.
Sjećate li se one poznate izreke: „Jedina stvar koje se treba bojati je strah sam“? Svi mi se s vremena na vrijeme osjećamo tjeskobno, ne bismo bili normalni da se ne osjećamo. No ako se počnemo bojati straha i ako sve u svojim životima budemo činili kako bismo izbjegli osjećati strah upast ćemo u zatvoreni krug straha. Često puta kada otrčimo u molitvu kako bismo ”pobijedili strah” mi nesvjesno osnažujemo činjenicu da je strah opravdan i da on zahtijeva našu pozornost. Najsnažniji izraz koji mi je dao moć nad mojom tjeskobom bio je: „Oh hej tjeskobo, to si SAMO TI“. Moj život se promijenio kada sam naučila prihvatiti senzacije i misli umjesto da bježim od njih i da se pokušam boriti protiv njih.
Molitva je srž našeg odnosa s Kristom. Potrebno je da živimo ispunjen život, bez straha i stvari koje nas spriječavaju u tome. No koristite molitvu kako biste čuli i slušali što vam Bog govori da činite kako biste nadvladali tjeskobu i zakoračili u Njegov mir.
Autorica: Sarah E. Ball; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Thecourage.com
