Pokret New agea rasprostranio se po svijetu tek u drugoj polovici dvadesetog stoljeća, ali nad njegovom suvremenom slikom naporno je radilo više ranijih filozofâ, pisācā, ideologâ, kao i duhovnih tragaocâ.
Znatan dio njih bili su spiritistički mediji koji su sa zanimanjem prakticirali svakojake tipove okultnog, npr. „astralna putovanja“, dobrovoljno otvarajući svoju svijest utjecajima realnih duhova. Strast kojom su to činili užasavajuća je, i više je njih dovela u neposredno opsjednuće.
Povijesna je činjenica da su prvi ideolozi New agea bili nadahnuti za vrijeme spiritističkih seansi od duhova što su im diktirali sadržaje koji su kasnije postali osnove njuejdžovskog svjetonazora. Jedan od najpoznatijih spiritističkih medijâ bila je Helena Blavatsky
Tužan životopis
Životopis Helene Petrovne Blavatsky je nesvakidašnje deprimirajući, iako je, s čisto ljudske točke gledišta napravila karijeru određene vrste: bila je osnivačica Teozofskog društva (1875.) čija su ‘učenja’ nadahnula Hitlerovu nacističku teoriju, te je prabaka modernog feminizma (borila se protiv terora Boga – „muškarca“).
Kao ličnost koja je dospjela na prve stranice okultističkih enciklopedijâ godinama je nadahnjivala izdavače sotonističkih pisaca, između ostalih Rudolfa Steinera, začetnika antropozofije i urednika „Lucifera“.
Helena Blavatsky rodila se 1831. kao kći ruske plemkinje i njemačkog časnika. Dok je još bila djevojčica, umrla joj je majka i tada su nju i braću k sebi uzeli baka i djed. Udala se u sedamnaestoj godini; a tri mjeseca kasnije, pobjegla je od muža. Zbog toga je cijelog života imala opsesiju „neispunjenja“ te povezanosti s mnogim drugim muškarcima koji su bili njeni životni drugovi. Iz mnogih izvorâ saznajemo da je bila majka invalidnog djeteta koje je umrlo u petoj godini života. U javnosti se nije priznavala njegovom majkom tvrdeći da je to dijete njenih poznanika.
Blavatsky je vodila prilično skandalozan, avanturistički život. Mnogo je putovala po svijetu: u Tursku, Egipat, Francusku, Quebec, Englesku, Južnu Ameriku, Njemačku, Meksiko, Grčku, Indiju… Posebno joj je važan bio boravak u Tibetu. Kod tamošnjih je učitelja više od dvije godine produbljivala tajnovito znanje. Premda, nisu svi vjerovali njezinim tibetanskim pričama. Tako ju svećenik Władysław Debicki (njezin suvremenik, kritičar spiritizma i autor publikacije Veliko umno bankrotiranje) u izvještaju pariškog Kongresa spiritistâ iz 1889. godine jednostavno naziva „virtuozom prevaranata“. Debicki je također citirao rečenicu iz engleskog izvještaja Društva psiholoških istraživanja koji ovako opisuje djelovanje Blavatske: „Smatramo da će joj povijest odrediti mjesto kao jednoj iz najlukavijih, najšaljivijih i najzanimljivijih prevarantica naše ere“.
Blavatsky u New Yorku
Gledajući iz današnje perspektive, čini se ipak da su svećenik Debicki i povjerenici iz engleskog društva podcijenili tipično demonsko djelovanje koje je ovladalo porukom Blavatske…
U njezinoj povijesti važna je godina 1873. kad je doputovala u New York kao poznati spiritistički medij. Ondje je demonstrirala neobična umijeća poput levitacije, materijalizacije predmetâ, umijeća vidovnjaštva i telepatiju.
Ubrzo zatim upoznaje novinara i spiritualista H. S. Olcotta s kojim je 1885. osnovala Teozofijsko društvo (grč. theos – bog i sophia – mudrost) koje postoji i danas. Zadaća Društva je populariziranje gledišta da se Boga može upoznati izostavljajući njegovu milost, preko odgovarajućih tehnikâ i duhovnih djelovanja dostupnih izabranima koji će u njihovu pokretu postati prosvijetljeni. To se može događati za vrijeme spiritističkih seansi, magijskih rituala i duhovnih praksi svakojakog porijekla (šamanizma, „astralnih putovanjâ“, takozvanog kanaliziranja i sličnog). Ovdje cilj posvećuje sredstva. I – kako glasi glavno geslo teozofa: „Ne postoji religija uzvišenija od istine“. Što treba učiniti kad je predavač u školi istine Otac laži?!
Medij Blavatsky
Helena Blavatsky je više godina prakticirala takozvano automatsko pisanje i druge okultne radnje medija.
U svojim užasavajućim ispovijestima Blavatska osobno piše: „Mogu reći samo to da moje nadahnuće definitivno dolazi izvana, štoviše netko tada ulazi u mene. To ne govorim i ne pišem ja, nego nešto što ulazi u mene… To nešto misli i piše umjesto mene… Postala sam nekom vrstom skladišta nečijeg znanja… Netko dolazi i upija me kao tamni oblak; tada sam izgurana u dubinu same sebe i tada više nisam ja, nego netko potpuno drugi“.
Ubrzo se taj „netko“ demaskirao u pojedinostima. Za vrijeme jedne od seansi, taj se duh objavio Blavatskoj kao učitelj Djval Khul iz Tibeta. Za vrijeme sljedećih susretâ, koji su trajali nekoliko mjeseci, diktirao joj je pisma s gotovim tezama koje su poslužile kao instrukcije za njezina mišljenja, kao i za mišljenja budućih teologâ New agea.
Čak štoviše, nakon smrti Blavatske, 1891., njezina nasljednica i gorljiva učenica, Alice Bailey izvršavala je daljnje spiritističke susrete s duhom Djval Khula. Bailey je bila sigurna da je od njega dobila poruku o neophodnoj potrebi uništenja kršćanstva.
Neophodna potreba uništenja kršćanstva
Na njegovu naredbu, Bailey sastavlja popis nazivâ konkretnih crkava i religijâ koje treba likvidirati.
Duh D. K. vraća se i za vrijeme seansi teozofkinje Helene Roerich, supruge teozofa, koja više od dvadeset godina nakon smrti Blavatske prevodi njeno životno djelo, Tajna doktrina na ruski jezik.
Svoje odlučno antikršćansko stajalište demonstrirala je uostalom sama Helena Blavatsky; na početku se deklarirala kao hinduistica a na kraju je popularizirala brojne publikacije vezane uz kult Sotone kojeg je štovala kao Izvor Svjetla (!) i mudrosti pridajući mu moć još veću od moći Isusa Krista, kršćanskog Boga, pritom ga obdarujući nebiranim epitetima, spuštajući se do vokalnih obeščašćivanja.
U koncepciji Blavatske, Bog je neosoban bog. Ljudskim životom upravlja zakon reinkarnacije. Čovjek preko prosvjetljenja, do kojeg sam dolazi duhovnim radom, odmah može zadobiti posebne moći i, konačno, božansku moć.
Iz knjige: Magija – cijela istina/Kristofori.hr
