Mislite da ste zabrljali sa svojim životom? Dobro je da još postoji nada koju Bog želi da spoznate!
Bitka zvana “Marija i Marta” mi je na umu. To je kao u biblijskoj priči koju je ispričao Luka (10, 28-32) kada je Marta zabrljala tako što je dozvolila svojoj znatiželji da se uplete u “bolju stvar” u kojoj je njezina sestra Marija uživala – privatnosti s Isusom.
Nažalost, u svijetu punom zahtjeva, rasporeda kojih se mora pridržavati, računa koje treba platiti, djece koju treba odgojiti i večera koje treba skuhati, u meni često prevlada Marta. Kada se ta Marta pojavi u mome tijelu nešto se pomakne u mome srcu te ja počnem činiti, a ne voljeti. Budem prezaposlena i povrijedim ljude. Ponekada je moja greška epskih razmjera, s posljedicama koje su dugotrajne i uzrokuju nepopravljivu štetu.
Ali istina je da svi mi ponekad zabrljamo, zar ne? Stvar je u tome kako se poslije odnosimo prema svemu tome.
Odlučila sam da najveći problem nije to što zabrljam nego da prava tragedija dolazi kada se ponovno vratim u ono stanje uma gdje si kažem da sam ponovno to zabrljala. To je vrlo mračno mjesto koje se može vrlo brzo pretvoriti u rupu beznađa.
Prije mnogo godina sam naučila da ako želim ostati u stanju ljubavi i nade moram se oporaviti i vrlo se brzo vratiti na stanje prije te greške. Trebam tražiti i primiti Božju milost i sama sebi dati milost. Sposobnost oporavljanja kada smo zabrljali znak je duhovne i emocionalne zrelosti i to je vrijeme kada mi kao vjernici postajemo snažni i živimo u pobjedi koju imamo u Kristu. Upravo Ga to čini zadovoljnim i počašćenim.
Za mene, ovo otkrivenje koje mijenja život, došlo je kada sam tijekom života kao samohrana majka doživjela posebno težak dan. Vikala sam na svako dijete, uzrokovala bezbrojne suze, čak sam nekoliko put i fizički kaznila djecu. Kada sam legla nakon tog iscrpljujućeg dana, sjećam se da me je jako mučilo kako sam loša majka i kako sam uzrokovala štetu svojoj djeci. Gledala sam na sebe kao na kraljicu pogrešaka. No tih je glas preletio preko mog slomljenog srca i podsjetio me “Moja je milost dovoljna za tebe.” Pozvana sam od strane Gospodina na putovanje otkrića… Prosvjetljenja koje me učilo kako da ostanem u daru Njegove milosti, ne samo govoreći to, nego učeći kako da u njoj i živim.
“Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje.« Najradije ću se dakle još više hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova.” (2 Kor 12,9)
Željela sam se nastaniti u mjestu nježne ljubavi i milosti koji je Bog obećao po svojoj Riječi. Ubrzo sam shvatila da je do toga najbrži put kroz poniznost.
Otkrij potrebu za milosti
Mnogi vjernici su odgojeni da misle da je na neki način pravedno ili sveto kriviti sebe za svoje greške. Neprestano govorimo o opraštanju, ali zapinjemo u lažima koje su suprotne istini. Za nas je ključno prigrliti potrebu da u potpunosti primimo milost prije nego nastavimo dalje.
Priznaj potrebu za Kristom
Najbolji način da se oslobodimo jest priznavanje stvarnosti naših grijeha i kajanje za njih, uključujući i našu nevjeru. Kada sami sebe osuđujemo govorimo: “Isuse, Tvoja krv nije dovoljna da me očisti.” Ja vjerujem da to jako vrijeđa našeg Spasitelja, Prijatelja, i Otkupitelja tako da se moramo ispričati i nastaviti dalje u vjeri i s povjerenjem.
Vjeruj da ti je oprošteno
Budući da će laži i dalje bombardirati naše misli, mi moramo staviti kacigu spasenja i prisjetiti se da se Isus ne sjeća naših grijeha i da ih je otklonio od nas koliko je istok daleko od zapada. Ovo obnavlja naš um (Rimljanima 12,2) tako da možemo hodati potpuno novim putem.
Kako je predivno da Bog želi donijeti slavu Svom Imenu kada smo zabrljali. On nas poziva da mu damo prostora da pokaže svoju Božansku dobrotu kroz naše neuspjehe. Učinimo to!
“Da u dobrohotnosti prema nama u Kristu Isusu pokaže budućim vjekovima preobilno bogatstvo milosti svoje.” (Efežanima 2,7)
PROČITAJTE: Kršćansko obraćenje: Što ono znači i je li istinito?
Molitva za vrijeme kada napravite pogrešku
Bože, Ti vidiš da sam pogriješila tijekom svoga života, no ipak me odlučuješ voljeti i pozivati. Pozivaš me da hodam u slobodi bez osude. Priznajem da sam se neprestano držala krivnje moga grijeha – ali ne želim više nositi taj teret sa sobom. Želim slobodu! Želim primiti Tvoju milost i biti ogledalo Tvoje ljubavi i nježnosti da ju i drugi vide. Odlučujem vjerovati da je tvoje oproštenje više nego dovoljno za moju slobodu i odlučujem si oprostiti. Dajem ti moj pepeo, moje pogreške i pozivam Te i vjerujem Ti da ćeš od njih stvoriti nešto predivno. Amen.
Autorica: Misty Honnold; Prijevod: Ida U.; Izvor: Crosswalk.com
