Ako se osjećate zaboravljeno od Boga, sjetite ste da ste Njegovo dijete i da On obećava da vas nikada neće napustiti niti ostaviti.
Podignite oči svoje prema nebu i gledajte: tko je to stvorio? On je onaj, koji izvodi vojsku svega toga na broj, koji zove sve po imenu, i zbog velike sile njegove i jake moći ne izostaje ni jedan jedini. (Izaija 40, 26)
Jeste li se ikad osjećali kao da vas je Bog zaboravio? Jeste li ikada bili u situaciji u kojoj je izgledalo kao da Bog djeluje u životima drugih ljudi, ali vas ostavlja da se sami bavite sa svojim problemima? Čitav se narod osjećao tako kada su Izraelci bili u babilonskom ropstvu. Znali su Božja obećanja i vjerovali da je moćan, ali osjećali su da ih je zaboravio.
Naš suosjećajni Bog zna kroz što prolazimo
Bog zna da se nekada propitujemo misli li On trenutno na nas, stoga se obraća svome narodu preko proroka Izaije, a nama ostaje da pretražimo dušu: zar bi Bog, koji je stvorio svemir iz ničega i zna svaku zvijezdu po imenu, odjednom prestao brinuti o nama? Nije stvorio zvijezde na svoju sliku, nego nas, tebe i mene. Ako poznaje zvijezde po imenu, zar ne zna onda naše ime?
Prorok nam govori da Božje razumijevanje nitko ne može shvatiti. To uključuje način na koji On danas gleda na naše pojedinačne situacije. Možda ne razumijemo Njegovu svrhu, možda ne razumijemo Njegovo vrijeme i možda ne razumijemo što planira za nas. To je zato što samo vidimo stanje na površini i kako se osjećamo. Njegovi putevi nisu naši putevi, ali su savršeni i pravedni i savršeno dizajnirani za nas.
“Jer misli vaše nisu moje misli i puti moji nisu vaši puti,” riječ je Jahvina. (Izaija 55, 8)
Kada je Bog dao ovu izjavu Izraelcima, oni su živjeli kao zarobljenici u Babilonu. Za njih je njihov svijet završio. Sve je bilo gotovo. Mislili su da nemaju budućnosti. Ali usred svega toga, Bog je rekao: “Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam – riječ je Jahvina – naume mira, a ne nesreće: da vam dadnem budućnost i nadu.” (Jeremija 29, 11)
Bog nas ponekad discipinira, ali nikad ne zaboravlja
Možda se pitate je li vas Bog zaboravio. Osnovna poruka koju je Bog dao svome narodu je da ih je, iako ih je disciplinirao, dopuštajući da budu odvedeni u ropstvo u Babilon, ipak volio. Još je imao plan i svrhu za njihove živote. Bili su disciplinirani zbog svoje neposlušnosti ne zato što ih je mrzio, već zato što ih je volio.
Život smo skloni tumačiti tako kako nam ide u datom trenutku i kako stvari trenutno izgledaju. A čim nije onako kako smo planirali, čim je malo teško, onda lažno zaključujemo da Božje misli prema nama nisu dobre ili da On uopće ne misli na nas.
“Može li žena zaboravit’ svoje dojenče, ne imat’ sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću. Gle, u dlanove sam te svoje urezao, zidovi tvoji svagda su mi pred očima.” (Izaija 49, 15-16)
Ako se u svom životu suočavate s dilemom i osjećate se da vas je Bog zaboravio, znajte da, iako može izgledati kao da je skinuo pogled s vaše situacije, možda upravo u ovom trenutku planira nešto za vas što ne možete ni zamisliti! Nastavite Mu vjerovati!
