Njega nema u mnogim božićnim pjesmama. Bog Otac je zaboravljeni i zapostavljeni Darivatelj Božića iako nam je dao najvrjednije što je imao.
Njega možemo izgubiti između pastira, mudraca, mogu Ga zasjeniti anđeli, može Ga zasjeniti zvijezda koja je sjala nad Betlehemom. Njega nećemo vidjeti kako stoji tijekom prizora rođenja Isusa, nećemo Ga vidjeti kako visi s križeva, nećemo Ga vidjeti u kalendarima Došašća niti ispisanog na ukrasnim papirima. Nije prisutan u mnogim božićnim pjesmama. Je li ijedna figura božićne priče bila više marginalizirana ili češće zaboravljena od Boga Oca?
Što dulje vremena provodimo kako bismo promatrali tijek događanja, to on neobičniji postaje. Otac je poslao Sina kako bi Njegove najgore neprijatelje pretvorio u Njegovu djecu, no Njegovo mjesto zasjenjuju druge stvari, koje su više zemaljske. No, nitko nije imao značajniju ulogu u Božiću, ni Josip ni Marija, ni proroci ni opaki kraljevi, zasigurno ne pastiri niti mudraci. Čak je i Isus mogao biti samo Sin tog prvog Božića, jer samo je Bog Otac.
Bog je slavan Otac, to je sasvim jasno. Michael Reeves piše ovako:
„Činjenica da je Isus Sin govori sve. Biti Sin znači da On ima i Oca. Otac je Bog, koji nam se pokazao po Sinu. On nije prvo i najprije Stvoritelj, Vladar, nego Otac. On je Otac. To je sasvim jasno. Stoga, sve ono što Bog radi, radi kao Otac. To je ono što Bog jest. Bog stvara kao Otac i vlada kao Otac.“ (Uživanje u Trojstvu, 21-23.)
Došašće nas podsjeća na to da imamo Spasitelja, Otkupitelja, Brata i Kralja, ali isto tako i da imamo svemoćnog Oca neograničene ljubavi i neugasle ljubavi, Oca koji je stvorio taj prvi Božić i svaki idući.
Samo Sin od Oca
Ako mi ponekad zaboravimo Oca za vrijeme Došašća, Sin zasigurno ne zaboravlja. Ovo je najvidljivije u Isusovoj molitvi koju je molio u noći kada je bio izdan. „Oče, došlo je vrijeme,“ molio je. „Proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe i da vlašću koju si mu dao nad svakim tijelom dade život vječni svima koje si mu dao. A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista.“ (Ivan 17, 1-3) Zašto je spomenuo to da Ga je poslao Otac? Kako bi naglasio i pojasnio da je Isus zaista Sin Boga, koji je Otac i da je Isus došao kako bi nam prikazao Oca, na Očevu slavu.
Isus je više puta spomenuo činjenicu da Ga je poslao Otac. Cijela Njegova molitva u središtu ima ovu brigu: da svijet vidi da je Otac poslao Sina.
„Jer riječi, koje si dao meni, dadoh njima. Oni ih primiše i spoznaše istinito, da od tebe izađoh, i vjerovaše, da si me ti poslao.“ (Ivan 17, 8)
„Ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet povjeruje da si me ti poslao.“ (Ivan 17, 20-21)
„Oče pravedni, svijet te nije upoznao, ja te upoznah; a i ovi upoznaše da si me ti poslao.“ (Ivan 17, 25)
Dok se Isus pripremao za smrt, dok se suočavao s užasom izdaje, nepravde, muke i razapinjanja, ponovno i ponovno, On moli: „Oče, želim da znaju da si me poslao Ti.“
Onako kako si Ti volio mene
Zašto Oca često zaboravljamo u vrijeme Božića? Možda, između ostalih razloga, jer suptilno stavljamo Oca nasuprot Sina; Boga gnjeva nasuprot Boga ljubavi. Jer je Krist ponio gnjev Oca na križu i jer je tako oduvijek bilo određeno, možemo zamisliti neprijateljstvo unutar Trojstva, kao da je Sin došao kako bi intervenirao i na sebe primio Očev gnjev. No Isus kada moli, govori:
„I slavu koju si ti dao meni ja dadoh njima: da budu jedno kao što smo mi jedno – ja u njima i ti u meni, da tako budu savršeno jedno da svijet upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si mene ljubio.“ (Ivan 17, 21-23)
Nadalje, „Ali se Jahvi svidje da ga pritisne bolima. Žrtvuje li život svoj za pomirnicu, vidjet će potomstvo, produžit` sebi dane i Jahvina će se volja po njemu ispuniti.“ (Izaija 53, 10) Da, Isusa je Otac ”udario, unesrećio i kaznio.” (Izaija 53, 4) No kada je Sin došao na Zemlju, došao je prekriven Božjom ljubavlju i bio je poslan u svijet kojeg je Otac volio. (Ivan 3, 16) Isus je rekao: „Otac vas voli, jer vi volite mene i jer ste povjerovali da me je On poslao.“ (Ivan 16, 27) A kada je Otac, pod cijenu Isusovog života, nama dao svoju ljubav, to ne znači da je svoga Sina volio manje. Volio Ga je više zbog žrtve koju je Isus podnio. Isus kaže: „Zbog ovoga me Otac voli, jer sam dao svoj život, kako bih ponovno mogao uskrsnuti.“ (Ivan 10, 17)
Otac, Sin i Duh Sveti su Bog ljubavi i Bog gnjeva, jer su te tri osobe jedan Bog; Otac koji je poslao Sina, koji je došao, umro i uskrsnuo i Duh koji oživljava i osvjetljuje.
On je nastao iz Očeve ljubavi
Ljubav koju je Bog osjetio prema svome Sinu nije Ga spriječila da pošalje svoga Sina, kako bi nas spasio. Njegova ljubav, prema Njegovom Sinu i prema nama, nagnala je Boga na to da pošalje Isusa. Nakon svega, Bog je bio Taj koji je obećao dijete, sina, ”sjajni Savjetnik, moćni Bog, vječni Otac, Princ mira.” (Izaija 9, 6) Nitko nije iščekivao Njegov dolazak više od onoga tko Ga je poslao i nitko se nije radovao više od Onoga koji Ga je poslao. Nitko Boga ne želi više uzvisiti, najprije na Božić (Luka 2, 13-14) i u konačnici svojim uskrsnućem. (Filipljanima 2, 9-11)
S obzirom na to, pjevamo ovu himnu:
„On je nastao iz Očeve ljubavi, prije nastanka svijeta. On je Alfa i Omega, On je Izvor i Završetak jest On. Od svega što bijaše i što minuše i u budućim godinama koje dolaze, Uvijek i zauvijek.
On je Onaj o kome pjevahu u stara vremena, o kome jednoglasno pjevahu, o kome proroci govorahu, u svojoj vjernoj riječi. Sada je On u slavi, Onaj koga čekasmo. Neka svo stvorenje slavi Boga, uvijek i zauvijek.”
Prije nego što je Bog posadio prvi bor, božićna priča je već nastala; priča o ”Životu Janjeta koje je bilo zaklano,” koja je napisana ”prije postanka svijeta.” (Otkrivenje 13, 8) Prije nego što je Otac zagrijao sunce vatrom, već je počeo stvarati tlo na kojem će jednoga dana stajati križ. Otac je oduvijek znao da će Isus jednoga dana postati čovjek i da će proliti svoju krv; iz ljubavi koja je bila rođena, čvrsta i poslana, ljubavi koja je bila izlivena na nas.
Sin kojeg je poslao Bog i koji šalje nas
Bog svoga Sina nije poslao samo na prvi Božić. Otac će ponovno poslati svoga Sina. (Otkrivenje 1, 7; Matej 24, 36) No između prvog i drugog poslanja, mi smo ti koje Otac šalje. Isus je molio: „Kao što si Ti poslao mene u svijet, ja sam poslao njih.“ (Ivan 17, 18) Kao što je Bog Otac poslao svoga Sina u svijet, Bog Sin sada šalje nas u svijet; ne samo kako bismo ovdje malo živjeli, nego kako bismo što je moguće većem broju ljudi govorili o tome da je Otac poslao Sina da umre za nas, kako bi naši grijesi mogli biti oprošteni, naša srca obnovljena, naši umovi pročišćeni, naša budućnost svjetla i kako bismo bili ispunjeni radošću.
Ništa se ne može usporediti s time što je Stvoritelj svemira poslao svoju slavu, utisak onoga tko i što On jest, u svoje stvorenje. Sve dok Isus ne pošalje nas. Nakon što je uskrsnuo od mrtvih, ponovno je to rekao, prije nego što je uzašao na nebesa: „Mir s vama. Kao što je moj Otac poslao mene, ja šaljem vas.“ (Ivan 20, 21) Kao što je Otac poslao Sina, što je Otac planirao prije stvaranja svijeta, što je nešto što odražava Božju neograničenu dobrotu, snagu i vrijednost, jer je time otplatio grijehe za milijune i milijune ljudi, iz svakog plemena i naroda, tako sada Sin šalje nas.
Neka nas Božić podsjeti na Sina, koji je poslan s nebesa, u ljubavi i na to da smo mi poslani u ljubavi, na Zemlji.
Izvor: Desiringgod.org; Prijevod: Ivan H.; Prevedeno i objavljeno uz posebno dopuštenje portala DesiringGod.org koje vrijedi za Novizivot.net.
