Kada priznamo naše grijehe Bogu i iskreno se pokajemo, primamo oprost. Zaboravlja li Bog grijehe koje nam je oprostio?
“Jer ću im oprostiti bezakonja njihova i grijeha se njihovih neću više spominjati” (Jeremija 31, 34)
Kada priznamo Isusa kao svoga Spasitelja i Gospodina, primamo oproštenje grijeha. U Njemu nalazimo Boga punog milosti koji briše sva naša bezakonja. Kako je to divno otkriće i kako divno glasi ovo obećanje: “i grijeha se njihovih neću više spominjati”.
Zaboravlja li Bog grijehe koje nam je oprostio?
Može li Bog zaboraviti naše grijehe? On kaže da ih se više neće spominjati i kada On to kaže, to je tako. On nas gleda kao da nismo nikad ni griješili.
Kako je istok daleko od zapada, tako udaljuje od nas bezakonja naša. (Psalam 103, 12)
Bog u potpunosti uklanja naše grijehe. To čini kroz Osobu i djelo Isusa Krista. Kad je Isus umro na križu, platio je za naš grijeh. Kad Mu dođemo s vjerom, primamo potpuno oproštenje. Bog se prema nama ne odnosi kao prema grešnicima koji zaslužuju smrt, već se prema nama odnosi s ljubavlju i milošću.
“Jer Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio ne ubrajajući im opačina njihovih i polažući u nas riječ pomirenja. Kristovi smo dakle poslanici; Bog vas po nama nagovara. Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom! Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu.” (2. Korinćanima 5, 19-21)
Poznati propovjednik Charles H. Spurgeon je rekao: “Veliko Otkupljenje toliko djelotvorno uklanja grijeh da on više ne postoji u Božjem umu. Vjernik je sada prihvaćen u Gospodinu Isusu Kristu, kao što je bio Adam prije nego što je sagriješio; čak i više od toga, mi sada oblačimo božansku pravednost, dok je Adam imao ljudsku pravednost.”
Bog se više ne sjeća naših grijeha
Naš veliki Bog se više neće sjećati naših grijeha da bi nas kaznio, i neće nas zbog njih manje voljeti. Kao što neki dug prestaje biti dug jednom kada je isplaćen, isto tako i Bog gleda na naše grijehe kao da su u potpunosti pomireni.
Istina je da će se kršćani i dalje boriti s grijehom (1. Ivanova 1, 8). I još uvijek trebamo tražiti oprost za svoj grijeh kako bismo imali zajedništvo s Bogom. Ali, “ako priznamo svoje grijehe, vjeran je On i pravedan, oprostit će nam naše grijehe i očisti nas od svake nepravde” (1. Ivanova 1, 9).
Rimljanima 7.—8. poglavlja prekrasan je prikaz kako se kršćanin može boriti protiv grijeha i pritom se pouzdati u Boga koji oprašta i odlučuje zaboraviti.
Nema dakle, sada, više nikakve osude za one koji su u Isusu Kristu. (Rimljanima 8, 1)
Bog nam neće trljati grijehe o nos ili nas podsjećati na njih da nas posrami. Opskrbljuje nas svojom ljubavlju i svojom milošću. Kada padnemo, dolazimo k Njemu, priznajući Mu svoje bezakonje te prihvaćamo Njegov oprost i idemo naprijed.
Možemo se sjetiti da smo nekada bili grešnici, robovali tijelu, ali ne trebamo trpjeti optužbe ili osjećaje krivnje. Bog u potpunosti oprašta i u tome se možemo odmoriti.
