Tko će stanovati u nebeskim stanovima? Možemo li već sada znati za koga je nebo?
Tko će ući u nebo? Tko će stanovati u kući s mnogo stanova? Otkupljenici! Otkupljenici! Otkupljenici koji nisu otkupljeni nečim raspadljivim, kao što su srebro ili zlato, nego skupocjenom krvi Isusa Krista. Mnogi ljudi koji pripadaju različitim crkvama vidjet će ljepotu onih zidova od jaspisa i gledati slavna vrata od bisera, ali nije to njihovo crkveno članstvo koje ih je spasilo.
Nebo je za otkupljene
Zlo je kad pristupate crkvi rukujući se samo s propovjednikom, često bez riječi molitve, suze pokajanja ili riječi stvarnog predanja. Pridružili ste se crkvi bez promjene srca i bez stvarnog iskustva te vjerujete da ćete kad umrete otići u nebo!
I vjerujete da će dragi Gospodin nekako providjeti da će svi onoga lijepog dana dospjeti u nebo. Kakva ogromna tragedija! Nebo je za otkupljene! Tamo ne ulazi ništa nečisto. A svatko je nečist ako nije opran u krvi Janjeta!
O, moj brate, o, moja sestro, neka te nitko ne prevari, neka te nikakva lažna nauka ne skrene! Sâm Gospodin je rekao: “Morate se nanovo roditi.” Ako je itko od vas izgubljen, to je zato što ste odabrali biti izgubljeni. Pastir je tražio ovce, a ovce su se okrenule od njega. Spasitelj je kucao na vrata srca, a vrata su ostala zakračunana i zatvorena. To je ono što Philips Brooks naziva “Kristovom ustrajnošću”. On dolazi, i dolazi, i dolazi, a mi ga preziremo, odbacujemo i ne prihvaćamo njegovu nježnu ljubav. I dragovoljno odabiremo putove ovoga svijeta.
Jedno lijepo svjedočanstvo
Neki čovjek, koji je predao svoje srce Isusu na jednom od mojih poziva do oltara, bio je blizu kraja i htio je razgovarati sa mnom prije nego prijeđe “rijeku”. Kad sam ga vidio, nije izgledao kao umirući čovjek. Ali iznutra je krvario i liječnik mi je rekao da su u pitanju sati kad će otići. Razgovijetno je govorio. Na licu mu je bio smiješak. Rekao mi je da je godinama bio jedan od najgorih grešnika u gradu. Kockar, rasipnik, pijanica, lažac. Prošao je svim putovima grijeha i bezakonja dok mu srce nije postalo potpuno bezosjećajno i tvrdo.
Rekao mi je da je dva tjedna dolazio na moje sastanke prije nego je osjetio dodir osvjedočenja, iako su drugi bili slomljeni i predavali se Bogu. Nastavio je ispričavši mi svoje obraćenje i, koliko se mogu sjetiti, ovo je ono što mi je rekao:
“Bila je večer kad ste propovijedali o milosrđu Božjem. Sjećate li se, brate Price, rekli ste da u onoj zgradi ne postoji kršćanin koji bi zaslužio otići u nebo? Rekli ste da je veličina ljubavi Božje pokazana činjenicom da je Bog ljubio nas, a ne mi njega. Kad ste pozivali k oltaru, vikali ste:
‘Svaki grešnik u ovoj zgradi treba shvatiti da je prednost doći Gospodinu, čak ako traži da dođete poput roba puzeći na koljenima, glave posute pepelom i tijela prekrivena kostrijeti. Ne molite vi Isusa da vas spasi; on vas preklinje da se spasite. Ne kucate vi na vrata njegova velikog srca punog ljubavi; on stoji na vratima vašeg srca i kuca svojom rukom na kojoj je ožiljak od čavla. Iako neki od vas želite ići u pakao, on želi da odete u nebo. Niste vi došli k njemu; on je došao k vama. Hoćete li mu zalupiti vrata u blagoslovljeno lice? Hoćete li? Hoćete li?'”
PROČITAJTE: Kršćansko obraćenje: Što ono znači i je li istinito?
Bolestan, umirući čovjek, nastavio je: “Bilo je to ono što me slomilo, brate Price: činjenica da je Isus došao k meni kad ja nisam bio voljan doći k njemu. To me slomilo.”
U očima su mu bile suze dok mi je pričao kako je njegova draga žena molila s njim kod oltara i kako je pronašao Gospodina. Posljednje riječi koje sam čuo od njega bile su: “Ne mogu ukazati ni na jednu dobru stvar u svom životu zbog koje bih zaslužio nebo. Ako je ikada neki čovjek zaslužio pakao, ja sam taj. Ali ovoga sam jutra vidio vrata … samo na trenutak … vidio sam vrata … i bila su širom otvorena … brate Price … bila su to vrata neba … široko otvorena za mene.”
Da, hvala Bogu, nebo je mjesto. Pripremljeno mjesto. Pripremljeno od našeg Gospodina koji nas ljubi. Ali za koga? Za koga?
Samo jedan je odgovor. Za spašene. Spašene.
To je od ogromne važnosti. Ako je jedino spašenima dopušteno tamo ući, tada svakako moramo znati da smo mi jedan od njih.
Autor: Charles S. Price; Izvor: Put života
