Vukovi u ovčjem runu se nalaze posvuda, a posebno u crkvama na mjestu vođa. Kako možemo prepoznati ove opasne pastire, odnosno vukove?
Biblija zapovijeda kršćanima: „Poslušni budite svojim glavarima i podložni jer oni bdiju nad vašim dušama kao oni koji će polagati račun; neka to čine s radošću, a ne uzdišući jer vam to ne bi bilo korisno.“ (Hebrejima 13, 17) No Biblija nam također govori o situacijama kada ne trebamo vjerovati i biti podložni svojim crkvenim vođama. Koje su to situacije kada poslušnost prema Bogu znači neposluh ili čak prozivanje onih koji služe u Njegovo ime?
Pavao je upozorio starješine iz Efeza na vukove, koji će doći i koji neće poštedjeti Božje stado. (Djela 20, 29) Apostol je taj prizor vuka posudio iz Kristove usporedbe. (Ivan 10, 12; Matej 7, 15) Dok uočavamo obrasce zlostavljanja u crkvama, pod hitno nam je potrebno ovo biblijsko upozorenje, koje nam pokazuje razliku između pobožnog pastira i onoga koji je štetan za ovce.
Lažno učenje ili propovijedanje ”drugog evanđelja” (Galaćanima 1, 6-7) primaran je način kako vuk otkriva svoju istinsku prirodu. No koji su drugi načini putem kojih možemo raspoznati istinskog pastira od vuka koji je skriven u ovčjem runu?
Anatomija vuka
Teško je identificirati vuka, jer se obilježja opasne duše rijetko kada prikazuju izvana. Nadalje, lažni učitelji su ljudi koji su isto stvoreni na Božju sliku. Vuk pokazuje svoju ljudskost u naizgled zdravim odnosima s ostalima. Njegova karizma i autentično dobro koje njegova služba čine mogu dodatno sakriti njegovu pravu prirodu od drugih, pa čak i od njega samoga.
No Biblija nas uči da neznanje osobe o onome tko on jest nije isprika za njegovo ponašanje. Lažni proroci mogu doći u ovčjem ruhu (Matej 7, 15), no postoje jasni znaci koji otkrivaju vukove onima kakvi oni zaista jesu.
1. Vukovi stavljaju naglasak na darovima osobe, umjesto na karakteru osobe.
Dok su biblijski pisci pisali o kvalifikacijama za crkveno vodstvo, naglašavali su važnost moralnih kvaliteta, u odnosu na darove službe. Apostoli su neprestano ponavljali i inzistirali na tome da starješine trebaju biti iznad prijekora. Oni bi trebali prikazivati samokontrolu, nježnost i poniznost, što bi trebale biti obilježja istinske pastoralne službe, nasuprot grubosti, nepoštovanja prema građanskim vlastima i zloupotrebe crkvenog autoriteta, što karakterizira vukove. (Titu 1; 1. Timoteju 3; 2. Petrova 2)
Na Posljednjem sudu bit će onih koji će tvrdoglavo tvrditi da su iskreno slijedili Krista, no Krist će za njih reći da ih nikada nije poznavao. (Matej 7, 21-23) Kao dokaze svoje vjere, ti lažni učitelji će govoriti da su činili velika djela u Gospodinovo ime, uključujući prorokovanja i istjerivanje demona. No Krist se na takve dokaze neće obazirati. Krist osuđuje vukove kao ”činitelje bezakonja”.
Vukovi se opravdavaju onime što čine u službi, no Pastir će suditi na temelju Božjih moralnih principa. To će biti ispit na kojem će vukovi pasti.
2. Vukovi nikome ne žele biti odgovorni.
Jakov upozorava da će učitelji biti podvrgnuti strožem sudu. (Jakovljeva 3, 1) No vukovi odbijaju bilo kakvo kritiziranje onoga što rade u službi. Vukovi žele autonomiju, ne odgovornost. Vukovi ”su sami sebi odgovorni”. (Judina 1,12) Ako se njegovi omiljeni članovi zajednice pobune protiv njega, vuk će ili pronaći drugi čopor ili će započeti novu službu. Kada vuk vidi da ne može izbjeći konfrontaciju zbog onoga što čini, on će racionalizirati svoje ponašanje, umjesto da se pokaje.
Teološki sofisticirani vukovi su vrlo sposobni izokrenuti ono što piše u Bibliji kako bi poduprli svoje ponašanje. (Judina 4) No, iako studiozno izbjegavaju odgovornost koju imaju prema Kristovom stadu, vukovi ne mogu u potpunosti prigušiti svoju nesvjesnu mržnju, koju osjećaju prema Pastiru. Njihovo neprijateljstvo se očituje u posebnoj vrsti prijezira prema onima prema kojima je srce Spasitelja posebno okrenuto. Kada se netko približi Kristu na način koji ugrožava autoritet, prestiž i imidž vuka, vuk tada postaje vrlo neprijateljski orijentiran i teritorijalan. (Ivan 12, 1-8)
3. Vukovi su gladni moći.
Krist je upozorio svoje učenike na vučju žudnju za moći. Dok su raspravljali o svojim mjestima u Kraljevstvu, Krist je pozvao k sebi djecu i rekao da će Kraljevstvo pripasti onima koji su poput djece. (Matej 18, 1-5) Krist je djeci iskazao dobrodošlicu i blagoslovio ih je, iako se učenici s time nisu slagali. (Matej 19, 13-15) Krist je izdao upozorenje, da će Otac najstrože kazniti svakoga tko uključi malene u bilo kakvo grješno ponašanje. (Matej 18, 7-9) Kako bi osigurali svoje pozicije u crkvama, vukovi su spremni žrtvovati Kristovu janjad. Njihov prijezir prema ”najmanjima od njih”, među Kristovim učenicima, znači prijezir prema samome Kristu. (Matej 25, 45-46)
4. Vukovi nemaju nježnosti.
Ako su pastori nasilnici ispred propovjedaonice, postoji velika mogućnost da se ponašaju jednako nasilno i kada ih nitko ne gleda. Odmah nakon što Jakov upozorava kako mnogi vjernici ne bi trebali željeti biti učitelji, Jakov zabranjuje korištenje zlog govora, uspoređujući ovdje jezik s vatrom. (Jakovljeva 3, 1-12)
Vukovi grde one koji ih izazivaju. Vukovi koriste zlokobne riječi, kako bi sakrili svoju zlobu i kako bi okrivili drugu osobu za njihovo ponašanje. Nakon što su pozvani na odgovornost, lažni učitelji mogu biti potpuno uvjereni da su bili nepogrješivi i pravedni u svemu što su radili. No istinska priroda vuka otkriva se po šteti koju je učinio, po suzama i ožiljcima ovaca, koje je vrebao.
Biblija nam obećava da dolazi sud za vukove. (2. Petrova 2, 1-3) Zasad je od vitalnog značaja da upamtimo Pavlovo upozorenje. Pavao je rekao efeškim starješinama da će vukovi doći: „I između vas samih ustat će ljudi, koji će govoriti iskrivljenu nauku, da povuku učenike za sobom.“ (Djela 20, 30) Upozorio ih je neka budu na oprezu.
Biti biblijski na oprezu znači znati prepoznati vuka prije nego što on može napasti. Kada ranjena ovca, koju je taj vuk već ranio, odluči progovoriti, moramo poslušati tu osobu i na ponašanje vuka upozoriti ostale članove crkvenog vodstva. Kada se vukovi ponašaju ne samo nemoralno, nego i kada počnu kršiti državne zakone, odmah moramo o tome obavijestiti građanske vlasti. Trebamo napustiti i nikada se ne pridružiti onim kršćanskim organizacijama koje vode vukovi i trebamo imati plan kako da druge izbavimo odande, negdje gdje će biti sigurni, duhovno i tjelesno. Ključno je da crkveni vođe prepoznaju i da se pokaju za svoje vučje sklonosti te da ne toleriraju takva ponašanja među članovima zajednica, ali ni kod onih koje uvježbavaju za službu. Vukovi mogu ustrajati u samozavaravanju, no njihovo neznanje u vezi njihove istinske prirode ne može se tolerirati. U naše vrijeme posebno, tako je i naše.
Autor: Ruthledge ”Rut” Etheridge III; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Thegospelcoalition.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Thegospelcoalition.org koje vrijedi za Novizivot.net.
