Djela apostolska pišu o pet vrsta sluga koje svaka lokalna crkva ili župa treba njegovati.
Jack je svake godine prisustvovao nedjeljnom bogoslužju sa svojom ženom. U vremenu koliko sam ga poznavala, nikada nije propovijedao niti vodio službe, ali znao je moliti.
Strastveno je ohrabrivao na molitve prije donošenja odluka. Bio je domaćin molitvenih sastanaka i u crkvi i u svome domu. Znao je slati poruke vođama, uključujući i mome mužu, u kojima bi im posao da misli na njih. Pisao bi im i slao molitve u obliku tekstualnih poruka i e-pošte. Čuti se s Jackom bilo je kao da ste odmah uvučeni u beskrajan razgovor s Bogom.
Svaka crkvena zajednica treba slugu kao što je Jack; svaka crkva vjerojatno i ima slugu kao što je Jack. Stvar je u tome da ih vjerojatno ne primjećujemo. Kada među zajednicama vidimo naučavanja i vodstvo, to nas uzbuđuje, svatko od nas želi posjedovati takve darove, koji se vide. No i mnoge druge darove treba poticati i primjećivati.
Kao što je prikazala rana crkva, svaki Božji dar je za javno dobro, nesebičan način kako se netko daje za drugoga. (1. Korinćanima 12, 6-7) U Djelima, Luka uključuje priče o muškarcima i ženama, koji su čuli Evanđelje, odgovorili, služili unutar crkvenih zajednica i tako držali korak s ubrzanim širenjem Evanđelja. (Djela 1, 8) Mnogi od njih propovijedali ispred velikog broja ljudi, nisu pisali poslanice i nisu vodili velike službe. Mnogi su ostali neimenovani. No, Bog je koristio te sluge ondje gdje su oni bili, s darovima koje su imali, kako bi izgrađivao i podizao svoju Crkvu. Bog i danas nastavlja raditi kroz takve sluge, a takvi sluge trebali biti ohrabreni i opremljeni s više od samo vidljivih darova.
5 vrsta sluga
Ovdje je 5 vrsta sluga, o kojima čitamo u Djelima apostolskim, koje svaka crkvena zajednica treba njegovati.
1. Sluge posvećeni molitvi.
Isusovi najbliži prijatelji promatrali su Njegovo uzlaženje na nebesa, razmišljajući pritom o Njegovim posljednjim riječima: nemojte napuštati Jeruzalem, nego čekajte dok Otac ne izlije svoga Duha. (Djela 1, 4-5) Zato su čekali s iščekivanjem i molili su.
Luka nam piše da je Marija bila ubrojena među one koji su neprestano i zajedno molili. Čitamo o njezinoj molitvi, koju je izgovorila prije nego što je prihvatila ulogu Isusove majke. (Luka 1, 46-55) Nakon toga čitamo o tome kako je Marija prebivala među ostalim vjernicima, čineći ono što im je Isus svima zapovjedio: ”Čekajte. Ostanite. Jer Bog će uskoro ispuniti svoje obećanje”.
Tko u vašoj zajednici moli smjelo i često? Koga vidite da se moli za druge, nakon nedjeljne službe? Kao što je bilo i Marijino, srce jednog vjernika koje je okrenuto molitvi može nadahnuti druge na traženje, na to da nastave vjerovati i na nastavak molitve.
2. Sluga koji koristi svoje vještine za ciljeve Kraljevstva.
Pedesetak kilometara izvan Jeruzalema, učenici su pozvali Petra i okupili su se oko Tabitine samrtne postelje. Udovice koje su plakale držale su odjeću koju je načinila za njih, pokazujući tako zašto ju je Luka proglasio ”ženom punom dobrih djela i djela milosrđa”. (Djela 9, 36) Bog je oživio Tabitu, a zbog njezinog vraćanja u život mnogi su povjerovali u Boga.
Tabita je koristila vještine koje je imala na raspolaganju, kako bi ispunjavala potrebe drugih. U svakoj zajednici postoje ljudi koji čine isto. Čovjek koji dolazi pastoru popraviti ogradu, žene koje organiziraju obroke za nove majke, oni koji ukrašavaju svetište za Božić; svatko od njih upotrebljava svoje vještine za prikazivanje ljubavi prema ostalim članovima crkve.
3. Sluga koji je velikodušan s resursima
Nakon što je Pavao propovijedao Evanđelje u rimskoj koloniji Filipima, imućna žena imena Lidija obratila se i bila je krštena. Pavao i njegovi pratitelji trebali su mjesto za prenoćiti, a Lidija im je drage volje ponudila mjesto u svome domu.
Lidijina je osigurala je hranu i siguran smještaj strancima koji su bili u potrebi. Njezina je služba omogućila Pavlu i njegovim prijateljima nastavak širenja Evanđelja.
Ovo nije bilo malo izdvajanje njezinog vremena. Poput obitelji koja poziva studente na ručak nakon nedjeljne službe, člana crkvene zajednice koji ugošćuje one koji su u potrebi ili starije žene koje kupuju pelene za potrebe samohranih majki, Lidija je davala velikodušno, od onog što je imala, za Božji narod.
4. Sluge koje mudro razlučuju
Neki ljudi iz naše crkve znaju Bibliju uzduž i poprijeko. Takvi su bili i Priscila i Akvila, muž i žena kojima je Pavao vjerovao i s kojima je surađivao.
Nakon što je ovaj par čuo kako njihov kolega vjernik Apolon propovijeda hrabro u sinagogi, povukli su ga na stranu i u privatnosti su mu ”preciznije objasnili Božje načine”. (18, 26) Apolon je ono što je naučio od Priscile i Akvile primijenio u Ahaju, gdje je kroz Pisma naučavao da je Krist Isus. (28. stih) Njihova sposobnost razlučivanja dodatno je doprinijela kvaliteti Apolonove službe i pomogla je u njegovom rastu.
Ohrabruju me pastori, koji pozivaju muškarce i žene iz svojih zajednica, kako bi razgovarali o Svetom pismu i primjeni istog za nadolazeće propovijedi. Ovo služi za uzajamno izoštravanje i kao javni podsjetnik na to da se cijeni kada vjernik dobro poznaje Bibliju, kao i njegova životna iskustva. Oni koji mudro žive mogu pomoći u odgovaranju na teška životna pitanja, onima koji podučavaju i naučavaju. Jesu li aplikacije dobro poslužile zajednici? Kako bi neka služba zvučala ženi koja je imala pobačaj, muškarcu koji je ostao bez posla ili sumnjičavom nevjerniku? Takvi ljudi mogu nam pomoći u otkrivanju odgovora na ova pitanja.
5. Neimenovani sluga koji voli svoju lokalnu crkvu
U Djelima vidimo obrasce, koji pokazuju ispunjavanje obećanja i koja dovode do rasta crkava. Često se prisjećamo rasta kao velikog događaja, koji je vodio do toga da tisuće povjeruju: moćnih propovjedi, čuda i polaganja ruku kako bi čovjek primio Duha Svetoga.
No, što se dogodilo kada su ti apostoli otišli dalje, ostavivši pritom tisuće neobraćenih? Rana crkva nije se mogla proširiti samo zahvaljujući radu apostola. Kao što Tim Keller naglašava: ”Kršćani laici, obični ljudi, koji nisu bili uvježbani propovjednici niti evangelici, nastavljali su misiju Crkve, ne kroz formalna naučavanja, nego kroz neformalne razgovore”.
Božje se djelo nastavilo, zahvaljujući uzbuđenju i ljubavi, koju su ovi prvi obraćenici demonstrirali prema svojim lokalnim crkvama i Evanđelju. Da, oni su neimenovani za nas, ali Bog ih poznaje. Ako i u vašoj zajednici postoje takvi sluge, onda i vi znate tko su.
Odvojite vrijeme za ohrabrenje
Kako bi izgledalo ako bi član crkve znao da je njegov dar cijenjen i kada bi se to čulo ili sa propovjedaonice ili kada bi mu to rekao netko od crkvenih vođa osobno? Smatram da bi se ti darovi prakticirali s većom smjelošću. Gdje započeti?
Opremanje svih vjernika poziva na molitveno samo-razmatranje. To znači shvatiti našu moguću sklonost da cijenimo darove i osobnosti koje su najsličnije našima, ponekad na štetu drugih darova. To poziva na poznavanje članova crkve, razlučivanje duhovnog zdravlja i prepoznavanje snaga i slabosti.
Nakon toga, mijenjamo narativ o tome da su manje vidljivi darovi manje vrijedni. Uz dopuštenje, nemojte se bojati iznijeti primjere s propovjedaonice žene koja vas je ohrabrila Svetim pismom ili studenta, koji je podijelio Evanđelje sa svojim cimerima nevjernicima. Odvojite vrijeme za ohrabrenje članova koji neprestano moli, ženu koja izrađuje pokrivače za bebe i muškarce koji uvijek čiste kuhinju nakon druženja.
Otkako sam se preselila, Jack i ja više ne idemo u istu crkvu. No moj suprug i ja i dalje dobivamo poruke od njega, u kojima nam da je do znanja da, pogodili ste, moli za nas. Ovakva služba možda se neće razviti u organiziranu službu. Jednostavna djela poput ovih mogu djelovati i maleno. No lokalna crkva treba sve svoje članove i njihove darove. (1. Korinćanima 12, 14-20) Kada potičemo sve članove neka koriste svoje darove na slavu Davatelja darova, Duh ih koristi kako bi izgradio svoju Crkvu; bez obzira na udaljenost.
Autorica: Ashley Anthony; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Thegospelcoalition.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Thegospelcoalition.org koje vrijedi za Novizivot.net.
