Sad je vrijeme da priznamo da trebamo Boga, da ne možemo sami. On nam govori da sve okreće na dobro onima koji Ga ljube.
Ovo što se sada događa jedan je veliki poziv svima da se bacimo na koljena, ponizimo i zazovemo Boga koji je jedini kadar spasiti naše živote i našu dušu.
Poziv je to da se trgnemo iz naše svakodnevice, gdje smo imali lažnu sigurnost i mir; svakodnevice bez Boga i bez molitve, bez zajedništva i osjećaja za članove obitelji. Sad kao da nas je netko probudio, makar nam se čini kao da smo u ružnom snu, no tek sad možemo prepoznati ono bitno. Prije ovoga bili smo uspavani, ušuškani i mirni, a zatvarali smo oči na bitne stvari.
VIDI OVO: Sad je vrijeme da se pokajemo i spasimo od pakla
Tek sad, kad smo suočeni s potencijalnom smrću i bolešću, vidimo kako ništa nije pod našom kontrolom i kako malo toga mi odlučujemo; puno toga što smo smatrali bitnim nije bitno. Sad kad nam nijedan čovjek zaista ne može pomoći, jer je i on slab i nemoćan, makar bio liječnik ili medicinska sestra, naučnik ili doktor znanosti, koliko god fakulteta završio, pred ovim što se sada događa nemoćan je pobijediti bez Boga.
Okrenimo se Bogu
Sad je vrijeme da priznamo da trebamo Boga, da ne možemo sami. On nam govori kako sve okreće na dobro onima koji Ga ljube. Ljubimo Ga zato sada svim srcem i zazivajmo kako bi Isus izlio na nas svoje pomazanje i ozdravljenje.
Molimo za bolesne da im dadne snage i vjere, za svo medicinsko osoblje, da ih okrijepi fizički i psihički, te da preko njih djeluje i ozdravlja. Oni su sada na prvoj crti obrane, njima je potrebna naša molitva. “Molite jedni za druge da ozdravite! Mnogo može žarka molitva pravednikova.” (Jakov 5, 16)
VIDI OVO: Molitva koja će rezultirati najvećim blagoslovom
Vrijeme u kojem vlada strah i panika pravo je za puštanje korijenja vjere i pouzdanja u Gospodina, pa onda i da se cijeli svijet ruši znamo: Bog ostaje i jedino Bog dosta je. Sad je vrijeme milosno, sad je vrijeme spasa, sad je Božje uho tako blizu da čuje naše molitve i Njegove ruke otvorene da zagrli svoju djecu koja Mu se poniznim srcem vraćaju, kao i onaj rasipni sin iz prispodobe.
Sve smo potrošili, Oca zaboravili i sad nas je snašla nesreća i možda je teško sad se Njemu vratiti, ali to je ono što On želi i čeka. Nije bitno što je bilo, sad se vrati svome Bogu, svome Ocu raskajana srca, jer takve On nikad neće odbiti, nego svim srcem natrag primiti i dati nam sve što u Isusovo ime zamolimo.
