Kako voljeti sebe na ispravan način?

Kako voljeti sebe na ispravan način? Mnogi ljudi se ne vole jer misle da su previše grešni, dok su drugi opsjednuti sa sobom.

Mnogi ljudi imaju iskrivljenu sliku o sebi. Nakon što su možda doživjeli verbalno i fizičko zlostavljanje od svojih roditelja i/ili vršnjaka, uvjereni su da su niža vrsta ljudi koja ne zaslužuje ljubav i poštovanje od drugih. Neki, nažalost, vjeruju da su glupi, ružni ili nespretni, zato što su im drugi to rekli.

Isus je rekao da trebamo ljubiti druge kao što ljubimo sebe (Matej 22, 39). Ta izjava kaže da se trebamo voljeti, ali kako to činiti?

Ekstremni pogledi na sebeljublje

Neki kršćani smatraju da je voljeti sebe odvratno. Vide sebe kao bijedne grešnike koji su nedostojni ljubavi. Teški su prema sebi kada čine pogreške ili griješe. Iznova i iznova se vraćaju svojim prošlim prijestupima.

Neki kršćani idu u drugu krajnost pa postanu previše puni sebe. Bivaju samopravedni. Vođeni su sebičnošću, ponosom, ohološću i bahatošću.

Kao kršćani, moramo pronaći ravnotežu između dvije krajnosti. Moramo živjeti kao Božja ljubljena djeca i hodati putem ljubavi (Efežanima 5, 1). Prihvaćamo da smo grešnici otkupljeni Božjom milošću.

Pravo sebeljublje: Voljeti sebe na ispravan način

Mnogi se okreću raznim sredstvima kako bi postigli osjećaj vlastite vrijednosti poput svog izgleda, razine obrazovanja, karijere, financijskog stanja, materijalnih dobara ili dobrih djela. Neki koriste druga djela da bi se osjećali dobro.

Naši pokušaji pravednosti nas ne čine pravednima – vjera nas opravdava (Rimljanima 3, 20-21). Vjerujemo da nas je Bog cijenio i volio čak i dok smo bili grešnici. Otvorio nam je put da postanemo Njegova voljena djeca kroz Isusa Krista.

Moramo prepoznati da smo grešnici koji su slabi i izgubljeni bez Njega. Teško je voljeti sebe kada smo u grešnom stanju. Međutim, imamo priliku promijeniti se kroz vjeru u Isusa Krista. Ako se iskreno pokajemo za svoje pogreške i vjerujemo da je On umro za nas, možemo se očistiti i biti u ispravnom odnosu s Bogom (2. Korinćanima 5, 17).

Neki su kroz život dopustili drugim ljudima da ih etiketiraju kao glupu osobu, neznalicu, ružnog ili nespretnog. Neki su patili od niskog samopoštovanja i straha od odbacivanja. Ali, kada su iskreno došli Bogu, saznali su da su Njegovo ljubljeno dijete koje je kompetentno, dragocjeno i ima vrijednost. To je mnogima obnovilo sliku o sebi i potaklo da svoje talente upotrijebe za Božju slavu.

Ponekad ćeš pasti, ali ne zaboravi da si Božje ljubljeno dijete

Krivnja i sram igraju važnu ulogu u našem životu. Te emocije nas osvještavaju o stvarima koje smo pogrešno učinili i vode nas pokajanju. Nakon što smo se pokajali, trebali bismo se pozdraviti s tim negativnim osjećajima. Oni su samo privremeni. Kada se iskreno pokajemo, Bog nas čini bijelima kao snijeg. On zaboravlja naše grijehe.

Bog nas vidi kao svoju voljenu djecu. Možemo ga zvati “tatom” (Rimljanima 8, 15). Sve možemo činiti kroz Krista koji nas jača (Filipljanima 4, 13) i u Njemu smo više nego pobjednici nad bilo čim (Rimljanima 8, 37).

Tražite poniznost

Neki su zabrinuti jer misle da je voljeti sebe isto što i biti narcisoidan, arogantan, sebičan ili samopravedan. Istina, mnogi bolesno ljube sebe umjesto da ljube Boga (2. Timoteju 3, 1–5). Međutim, postoji razlika između zdravog sebeljublja i ovih negativnih osobina. Ponos je iza njih – nešto što Bog mrzi. Biblija kaže da nitko ne bi trebao razmišljati više o sebi nego što bi trebao (Rimljanima 12, 3).

Izgradnja uravnotežene ljubavi prema sebi zahtijeva vrijeme i trud. Lako je otići do krajnosti, bilo mržnje ili oholosti ili ponosa. Bog i Njegova Riječ mogu nam pomoći da razvijemo zdravu ljubav prema sebi.

PROČITAJTE JOŠ:

NAJNOVIJE

NE PROPUSTITE!