Isus povezuje obiteljske trzavice s nošenjem križa (Luka 14, 26-27) i ove stihove počinjem shvaćati i razumijevati na osobnoj razini. Hod s Isusom doveo je do određene vrste smrti u odnosu između mog najstarijeg sina i mene, moje supruge i ostale naše djece.
Moj sin priznao je da vjeruje u Isusa u ranoj dobi. Često je znao voditi razgovore o duhovnosti sa mnom, našom obitelji i članovima crkve. U našem domu Biblija se naučavala i prakticirala.
Zato nas je šokiralo kada je prošle godine izjavio da ima rodnu disforiju i kada se pitao je li trans-rodan. Unutar nekoliko mjeseci, naš osamnaestogodišnji sin vjerovao je da je trans-rodan i da je njegov novi identitet kompatibilan s naučavanjima iz Biblije.
Pitanje zašto
Mojoj supruzi i meni mnoga su pitanja prolazila kroz umove: ”Što se dogodilo našem sinu? Jesmo li mi u nečemu pogriješili? Zašto ga Bog nije zaštitio”? Dok razmišljamo o tome što je moglo uzrokovati novi životni stil našega sina, nameće nam se nekoliko zaključaka.
Prvo, naš sin se za vrijeme Covid-19 počeo družiti sa starim prijateljem, u vremenu kada je sve bilo pod režimom zaključavanja. Taj njegov prijatelj bio je uključen u LGBT zajednicu. Moja supruga i ja poticali smo našega sina neka ostane vjeran Riječi, što je značilo da svome prijatelju treba pokazivati ljubav i milosrđe.
Drugo, nekoliko drugih ljudi koji su imali bliske odnose s mojim sinom, rekli su kako vjeruju da LGBT stil života može biti u skladu s kršćanstvom. Iako moj sin trenutno vjeruje da su svi LGBT identiteti kompatibilni s kršćanstvom, ono što je isto tako morao priznati jest da njegov odnos s Isusom nije baš sjajan. Njegova majka i ja znamo da, ako je pravi vjernik okrenut će se od grijeha, jer oni koji čine takve stvari neće biti baštinici Božjeg kraljevstva. (Galaćanima 5, 19-21; 1. Korinćanima 6, 9-10) Ako prihvaća takav životni stil, to znači da ne demonstrira dokaze njegovog iskrenog pouzdanja i poslušnosti prema Isusu.
Otkako je moj sin donio ovakvu odluku, čitao sam o potencijalnim okidačima i uzrocima onoga zbog čega pojedinci mogu biti privučeni prema LGBT stvarima. Iako postoje stvarni unutrašnji i vanjski uzroci, došao sam do zaključka da u određenom trenutku moram predati Gospodinu da ne znam ono što ne znam. Molim se za to da ovo nije bio samo nedostatak moje volje, nego da je to priznanje mog predanja Gospodinu. On vidi i zna, a najveći odgovor za moga sina i za moju obitelj je Isus. No ovo je puno lakše reći nego živjeti.
Ljubav prema našem sinu
Mjesecima nakon svoje objave, naš sin se prema nama ponašao vrlo zatvoreno i neprijateljski. Dok je postajao sve više uvjeren u svoje poglede, sve se više otvarao. Danas je srdačniji prema nama, ali u našem odnosu još uvijek postoji puno prepreka.
Na primjer, kada je konačno bio spreman komunicirati s nama, komunicirao je na način da se nadao da ćemo mu se obraćati sukladno njegovim novim odabranim imenom i zamjenicom. Znali smo da to ne možemo učiniti. U jednom nam je trenutku rekao da time što ga ne oslovljavamo imenom kojeg je on odabrao i njegovim zamjenicama, ne pokazujemo minimum ljubavi prema njemu.
Kada smo to čuli, to nam je slomilo srca. No mislili smo sljedeće: „Kako bismo mogli priznati identitet koji ignorira dobrotu koju je Bog iskazao prema njemu u koji ignorira dobrotu njegovog tijela? Kako možemo ignorirati činjenicu da naš sin sam sebe stavlja u središte i da istiskuje Isusa? I zašto se ovo Bože događa?“
Za vrijeme jednog razgovora, tijekom kojeg smo mu rekli da ga nećemo i ne možemo oslovljavati prema njegovom novom imenu i zamjenicama, odgovorio nam je sljedeće: ”Onda vam ne mogu jamčiti da se neću ubiti”. S vremenom je otišao u svoju sobu, gdje je plakao. Moja supruga i ja smo isto tako plakali i osjećali smo se bespomoćno. Istina, bilo bi lakše jednostavno ga zvati imenom i zamjenicama koje si je odabrao. Istina je da bi bilo jednostavnije voljeti te stvari koje on voli. U tim trenucima teško je prisjetiti se toga da promjena koju on traži, ne samo da će ga oštetiti duhovno nego i mentalno i tjelesno.
Prošle godine moj sin je imao problema s teškom depresijom i mislima o samoubojstvu te je zatražio hitnu pomoć za vrijeme božićnih blagdana. To je bio jedan od najtmurnijih Božića koje je moja obitelj iskusila. Ti tjedni vodili su do mjeseci pitanja hoću li jednoga dana pronaći svoje dijete mrtvo u sobi. Jedno pitanje mi se neprestano motalo po glavi: „Zašto ga jednostavno ne mogu držati i učiniti da sve bude bolje? Brine li Bog?“
Veća ljubav prema Isusu
Kada je naš sin mislio da ga mrzimo, nije shvaćao da je naša ljubav prema Isusu, ali i prema njemu, viša nego što bi ikada mogao zamisliti.
U Luki 14, 26 kada Isus govori svojim učenicima o tome da trebaju ”mrziti” svoju djecu, nije mislio doslovno. Biblija je prepuna dobrih Božjih zapovjedi, koje nam govore da trebamo voljeti našu djecu požrtvovnom ljubavlju. (Ponovljeni zakon 4, 9; Izreke 17, 6; Izaija 49, 15-16; Malahija 4, 6; Kološanima 3, 21; Efežanima 6, 1-4) Isus ne ide nasuprot ovoga. Umjesto toga, Isus naglašava stupanj žrtve koju će čovjek morati podnijeti kada voli Isusa. Na vašu ljubav prema Isusu članovi vaše obitelji, pa čak i vaša djeca, mogu gledati kao na mržnju.
No moja supruga i ja volimo našega sina i oduvijek smo željeli voljeti ono što on voli, jer mi volimo njega. No u ovome ga ne možemo podržati. Ne možemo se ”radovati dok čini zlo”. Moramo se ”radovati u istini”, čak i ako naš sin našu ljubav doživljava kao mržnju. (1. Korinćanima 13)
Moja supruga i ja moramo sami sebi umrijeti iz nekoliko razloga:
- Isus je život i jedini način kako se život može živjeti u punini.
- Naše riječi i djela mogu usmjeriti našega sina prema njegovoj potrebi za Isusom.
- Vjerujem da umiranje samome sebi vodi do boljeg života i slavljenja Boga.
Znamo da svaki roditelj mora umrijeti sebi kako bi zaista mogao voljeti svoje dijete. To je obrazac kojeg vidimo od početka. Naša djeca često ne znaju što žele niti što je najbolje za njih. Ne znamo ni mi, što je razlog zašto trebamo vjerovati Isusu i Riječi.
Moja supruga i ja redovito priznajemo da je jedini način kako se može slijediti Isusa u ovakvim mutnim vodama, jest zahvaljujući milosrđu koje nas održava, a koju Bog daje po Isusu. Borbe moga sina ukazale su na našu ovisnost o Isusu. Dok promatramo našega Spasitelja, vidimo kako je Isusova smrt bila jedina ona koja je procvjetala u život uskrsnuća; ne samo uskrsnuća za Isusa, nego i za svakoga onoga tko vjeruje da je Isus njegov Spasitelj i Gospodin.
Ako počivam u Isusu i ako gledam u Njega, moje neprestano umiranje, koje je rezultiralo duhovnim sljepilom moga djeteta, može samo značiti više života. To ne znači da ću uvijek primiti stvari koje bih trebao primiti. No to znači da Bog neće potratiti niti jednu smrt, koja ima udjela u Kristovoj patnji.
Anonimni autor; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Thegospelcoalition.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Thegospelcoalition.org koje vrijedi za Novizivot.net.
