Bog nas voli jednako i tako će nas uvijek voljeti, čak i kada smo depresivni. Naše najdublje patnje ne ukazuju na odstupanje od Božje ljubavi.
Zašto me Bog mrzi?
Pretpostavljam da niste došli na stranicu za vjerne kršćane i očekivali da ćete zajedno pročitati uvodnu rečenicu s riječima “Bog” i “mržnja”. Ali vjerujte mi i nastavite čitati; doći ćemo do dobrog dijela. Dok sam neki dan bila u šetnji, slušala sam različite žanrove glazbe. Pojavila se pjesma usredotočena na ovisnost, a pitanje iznad bilo je dio refrena. Znam da se riječi čine grubim, ali i sama sam prije nekog vremena postavila isto pitanje. Možda su moje riječi bile malo razvodnjene u odnosu na tekst pjesme, ali su izražavale isti osjećaj.
U zatočeništvu depresije osjećala sam se zaboravljenom, ostavljenom i nevoljenom, među milijunima drugih zbunjujućih emocija, koje su se borile za moju pažnju. Ponekad je depresija djelovala kao kazna i nisam mogla točno odrediti što sam učinila kako bih zaslužila osudu i popratnu kaznu. No u samoći bih se pitala: voli li me Bog još uvijek?
Nažalost, znam da nisam sama u tim poraznim osjećajima, pa pišem o vremenu kada sam pohađala tečaj iskustvenog učenja o ovakvim problemima mentalne prirode. Na sreću, imala sam najvećeg učitelja ikad poznatog, koji me izveo od neuspjeha do slobode i želim podijeliti tu nadu s vama.
Biblija otvoreno govori o teškim temama
Voli li vas Bog još uvijek kada ste depresivni? Naravno da voli! Ne morate kopati daleko po Bibliji kako biste vidjeli dokaze o mnogim načinima, na koje nas On bezuvjetno voli. Riječ pokazuje neizmjernu duljinu Božje ljubavi prema nama. Bog također pokazuje svoju ljubav prema nama, uključivanjem teških priča u Bibliju. Ne bismo mogli razumjeti bezbroj načina na koje nas On voli ako se ne bismo mogli povezati s ljudima iz Biblije i kušnjama s kojima su se suočavali. Uostalom, srž našeg otkupljenja proizlazi iz toga što je Otac donio najtežu odluku koju je moguće zamisliti:
„Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.“ (Ivan 3, 16)
Neki od najhrabrijih biblijskih junaka patili su od dugotrajne depresije. Pogledajte kralja Davida, koji lijepo dočarava duboku tugu i radost u poetsku prozu psalama. Svjedoci smo da je David visio na posljednjoj slamci u Psalmu 6, 5: “Izmoren sam od svog stenjanja. Cijelu noć plavim svoj krevet i natapam svoj krevet suzama.” Unatoč šalu tuge, kojeg David nosi na ramenima, on je vrlo povlašten, a Bog ga u 1. Samuelovoj 13, 14 naziva “čovjekom prema Božjem srcu”.
Još jedan primjer čovjeka, kojeg Bog duboko voli, je Job. Njegov je život izvrstan primjer da ushićeno ili radosno raspoloženje nije pokazatelj vjere. “Job je bio čovjek koji je bio besprijekoran i pravedan, bojao se Boga i odvraćao od zla”. (Job 1,1) Patio je zbog toga što je Bog dopustio Sotoni da ga kuša. Ostao je bez djece, imovine, sredstava za život, a potom i zdravlja. Prijatelji su ga krivili za njegovu nevolju, a žena mu je rekla da prokle Boga i umre (Job 2, 9). Jobove nemilosrdne okolnosti bacile su ga u dubinu depresije i to s pravom.
Job je jasno riječima izražavao svoju tugu; njegova je žalost bila snažno vidljiva, dok je njegovo slomljeno srce krvarilo na stranicama od četrdeset i dva poglavlja. Job je prokleo dan kada je rođen (Job 3, 1-26), ali nikada nije okrenuo leđa Bogu, znajući da je Bog uvijek imao i još uvijek, ima kontrolu (Job 2, 9-10). Bog je obnovio Jobovo bogatstvo dvostruko i blagoslovio završetak njegova života više nego početak (Job 42, 10-12).
Jednom sam čula propovijed o Jobovoj knjizi u kojoj se govorilo da je jadikovanje znak snažne vjere. Uostalom, kome izražavamo našu tugu? Stvar u vezi toga kada strastveno izražavamo naše nevolje i tuge u obliku nefiltrirane ljutnje, boli i zbunjenosti Bogu je dokaz da znamo da On postoji i da Mu je stalo do naših tuga, čak i kada ne razumijemo Njegov plan. Čeznemo za time da nas Svemogući vidi i čuje, posebno u našim najmračnijim danima i trebali bismo iskoristiti samoću tame kako bismo vapili za Njime. Tišina tame savršeno je mjesto za slušanje Boga.
Utapanje u okolnostima
Poput Joba i kralja Davida, mi se često utapamo u okolnostima koje su izvan naše kontrole. Znate zbog kakvih ste okolnosti provodili noći, natapajući svoje jastuke suzama ili razmišljajući o tome zašto postojimo. Iako postoji značajan jaz u vremenu i ogromna razlika u krajoliku i običajima, osjećaji biblijskih likova povezani su kroz stoljeća. Bilo da se radi o nepoželjnim okolnostima, nesretnoj genetici ili kombinaciji toga dvoje u korijenu vaše nepopustljive depresije, to ne utječe na veličinu Božje ljubavi prema vama. Ne morate trgati latice s tratinčice kako biste utvrdili voli li vas ili ne, na temelju vašeg promjenjivog raspoloženja. Naš Bog se ne mijenja, kao ni način na koji nas voli (Hebrejima 13, 8).
Sviđa mi se kako Autumn Miles ponavlja činjenicu da ne zarađujemo Božju ljubav: „Živimo kao da nismo voljeni. Ali ono što ne razumiješ je da nikada nećeš biti voljen više nego što si voljen upravo sada. Ne možete učiniti više kako biste bili više voljeni. Ne možete učiniti više kako bi vas Bog, koji je Ljubav, volio više. Ne možete to zaslužiti. Ne možete to izgubiti. Nikada niste trebali zaslužiti, jer ste uvijek to imali. Ne možete uzdrmati ljubav koju Bog osjeća prema vama. Zašto? Budući da je Bog ljubav, riječ ljubav je zamjenjiva s Bogom. Ljubav je Bog. Bog je ljubav.“
Sam karakter ili bit Boga ukorijenjen je u ljubavi. Najviši oblik ljubavi, agape, primamo slobodno od Oca. Kako definira Wikipedia, agape ljubav je “ljubav Boga prema čovjeku i čovjeka prema Bogu. Ona obuhvaća duboku i duboku požrtvovnu ljubav, koja nadilazi i opstaje bez obzira na okolnosti.” Pročitajte još jednom onaj zadnji dio, “bez obzira na okolnosti”. Prijatelju, ništa što iskusiš ili učiniš ne može te odvojiti od Božje ljubavi. Potrebna nam je Njegova ljubav da nas učini potpunima i Kristova snaga kako bi bila dovoljna za naše slabosti. Moramo se osloniti na Božju ljubav kao što čitamo u 1. Ivanovoj 4, 15-16:
„Tko ispovijeda da je Krist Sin Božji, Bog ostaje u njemu, i on u Bogu. I mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj. Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu.“
Ništa nas ne može odvojiti
Pavao nas vodi u obilazak Božje vječne ljubavi u Rimljanima 8,31-39 i trebali bismo uzeti u obzir sveobuhvatnu temu da nas ništa ne može odvojiti od Božje vječne i bezuvjetne ljubavi, sve dok smo pomireni s Kristom:
„U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi. Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Gospodinu našem.“ (Rimljanima 8, 37-39)
Ako do sada niste znali, vi ste ratnik i osvajač, zbog Njegove ljubavi prema vama. Vaše najdublje patnje ne ukazuju na odstupanje od Božje ljubavi. Bog vas voli jednako i tako će vas uvijek voljeti, čak i kada ste depresivni.
Autorica: Darcie Fuqua; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Ibelieve.com
