Bilo je to za vrijeme Prvog svjetskog rata. Svuda su padale granate. Odjednom, mračan oblak i zvuk šrapnela. Jadni Bert je pao kao pokošen. Tiny Tim je skočio da mu pomogne, a zatim se vratio na svoje mjesto.
Odjednom se začuo prodoran krik: ”Možeš li mi pokazati put u nebo?” Tiny je opet skočio u rov. ”Put u nebo? Žao mi je, prijatelju, ne poznajem taj put, ali pitat ću druge.”
Vratio se Tiny do vatrene linije i produžio do prvog čovjeka – ali ni taj nije znao. Pošao je zatim do čovjeka koji je bio iza ovoga, ali ni taj nije znao. Skočivši u sljedeći rov, upitao je i trećega čovjeka. Zatim je produžio od jednog do drugog dok nije sedmorici postavio isto pitanje, ali nijedan od njih nije poznavao put u nebo.
Ostavljajući taj dio rova, Tiny ode na drugu stranu. Uvijek isto pitanje: ”Bert umire. Htio bih saznati za put u nebo. Možeš li mu pokazati taj put?” Pitao je već šesnaest ljudi. Nijedan mu nije znao odgovoriti.
Na kraju je Tiny stigao do mitraljesca koji je sam sjedio za svojim mitraljezom, očiju uprtih u njemačke linije. Mitraljezac je osjetio udarac u leđa, a zatim začuo glas: ”Mitralješće, u našoj četi imamo jednog ranjenog momka. Umire i htio bi saznati put za nebo. Možeš li mu ti nešto reći o tom putu?”
Mitraljezac se okrenuo. Dok je odgovarao, smiješak mu je osvijetlio lice: ”Da,” rekao je mitraljezac, ”poznajem taj put, no ne usuđujem se ostaviti mitraljez. Ali čekaj malo.” Gurnuvši ruku u džep, izvukao je mali Novi zavjet. Hitro prelistavajući stranice, rekao je ”Evo, mladiću, ovo je put u nebo, ovaj redak u Evanđelju po Ivanu 3,16. Savit ću list! Stavi palac na taj redak i reci mu da je ovo put u nebo.”
Tiny Tim je pojurio natrag. Skokom se spustio do Berta koji je tako tiho ležao da je Tim pomislio da je već umro. Dodirnuo mu je rame: ”Našao sam, Berte!” povikao je Tim. ”Evo, ovdje je put u nebo, u Evanđelju po Ivanu 3,16: ”Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenoga Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni.”
Oči jadnog Berta bile su širom otvorene. Svaku je riječ upijao. Kakve li samo slike! Tiny Tim je klečao na dnu rova i svojom velikom rukom držao mali primjerak Novoga zavjeta, a suze su mu tekle niz obraze dok je ponavljao RIJEČI ŽIVOTA u Bertovo uho.
Dok je umirući čovjek dašćući ponavljao riječi: ”… ni jedan koji vjeruje…” licem mu se prelio izraz mira. Zatim je opet ležao tiho i mirno. Tiny Tim se vratio na svoje mjesto na vatrenoj liniji. Odjednom je povikao: ”Gledajte, momci!” Tamo je stajao Bert. Posljednjom se snagom podigao. Činilo se kao da se zagledao u mali komadić plavoga neba koji se mogao vidjeti iz rova. Lice mu je bilo obasjano anđeoskom slavom dok je ponavljao riječi: ”… ni jedan koji vjeruje…” Zatim je pao mrtav.
Da, Bert je našao put u nebo. Kakve li promjene! Jedan tren u rovu na bojnom polju, a već drugi kod Krista.
A ti? Jesi li ti našao put? Ako nisi – opet pročitaj taj redak. To je najvažniji redak Svetoga pisma. Otvori svoje srce Gospodinu Isusu Kristu i primi ga sa svog osobnog Spasitelja.
Hoćeš li? Učini to sada!
Autor: Oswald J. Smith
