Kada je konj Arthur napunio 30 godina, njegovi vlasnici odlučili su da je prestar da im bude od koristi te su ga samo tako odbacili.
Nakon toga je taj jadni konj, čiji je dug život bio ispunjen teškim radom do tog trena, prebacivan od prodavača do prodavača na aukcijama za konje.
Do trenutka kada ga je Cindy Daigre pronašla na aukciji 2014. Arthur je bio na rubu života.
Jadni je konj bio tako slab da je jedva stajao. Ako ga Cindy ne spasi, onda za njega nema nade.
Konji su fantastične, jako inteligentne životinje koje zaslužuju ljubav i poštovanje, ali su na žalost još uvijek iskorištavani za razne ljudske potrebe.
Neželjeni konj je spašen u zadnji čas
Cindy, koja vodi Ferrell Hollow Farmu, utočište za starije konje i mačke u Tennesseeju, pronašla je Arthura kod prodavača u Pennsylvaniji. Objasnila je da su ti neželjeni konji spašeni u zadnji čas.
Rekla je: „Uzela sam Arthura i njegovog prijatelja Maxa od prodavača u Pennsylvaniji gdje su prebacivani od aukcije do aukcije te su trebali ići na aukciju u New Hollandu na kojoj konje kupuju za meso.“
Kada je Arthur stigao u svoj novi dom na farmi, još uvijek mu nije bilo dovoljno dobro da bi mogao samostalno ustati. Bilo je očito da je bio u jako lošoj formi te su mu se rebra prozirala kroz kožu.
Duga vožnja do farme bila je teška, a konj je mogao jedino ležati i odmarati dok je njegov 22-godišnji kolega Max jeo travu.
Tko zna kakve je horore Arthur doživio tijekom svog života kao radničkog konja, ali čim je bio na sigurnom, dobio je priliku da zacijeli prošle rane.
Pitanje je bilo – je li taj predivan dječak imao dovoljno snage da se izvuče? Cindy je mislila da može vidjeti malenu iskru života u tim tužnim očima te nije željela odustati od njega.
Nakon detaljnog veterinarskog pregleda, otkriveno je da je Arthur imao dermatitis, uši te da nije mogao stati na prednje noge. To je bio samo dodatak drugim bolestima od kojih je patio. Nije ni čudo što mu je bilo teško stajati na nogama.
Cindy je učinila sve što je mogla da pomogne tom konju. Na ovoj slici mu daje da okusi svoj prvi zalogaj hrane u utočištu.
VIDI OVO: Grlila je svog konja čak tri sata, a onda se događa nešto čudesno
Konj je ponovno stao na noge
Uskoro je Arthur bio natrag na nogama.
Još uvijek je imao teškoće s hodanjem, ali je barem mogao sam stajati te je ponekad i trčao po travi sa svojim prijateljem Maxom. No njegova najdraža aktivnost, kada nije zijevao sa snažnom odlučnošću, bila je jedenje sijena. On je zapravo više volio sijeno od svježe trave.
Arthurov prijatelj nije bio u mnogo boljem stanju kada je došao u utočište.
Patio je od ruku svojih bivših vlasnika te je imao mnoge ožiljke na tijelu.
„Max ima problema s leđima, stopalima te neurološke probleme. Fizički su ga zlostavljali tako da je po dolasku bio pun straha te nije volio ljude. Bilo je zapravo opasno raditi s njim.“
No, veza koju je Max uspostavio s Arthurom pomogla mu je da se opusti. To ih je prijateljstvo izliječilo.
„…Oni jako mare jedno za drugoga te bi se jako uzrujali da su razdvojeni. Oni imaju prijateljstvo zasnovano na teškoćama i tragediji, a onda i na suosjećanju.“
Uz malo ljubavi i brige, Arthur i Max su od uplašenih, usamljenih konja postali sretne životinje. Dva seniora su tako postali prijatelji te su zavoljeli to utočište te je jasno da su sada gdje trebaju biti.
Nekoliko godina nakon što su došli u utočište, Max i Arthur su preminuli od starosti. No, na svu sreću, uspjeli su svoje zlatne godine provesti u predivnom mjestu gdje su uspjeli iskusiti jako mnogo radosti i sreće.
