Molitva nije sredstvo prisiljavanja Boga da čini ono što želimo. To je proces prepoznavanja Njegove moći i plana za naš život.
Jeste li molili za nešto i čini vam se kao da Bog nikad nije čuo vaše molitve? Mnogi od nas imaju molitve koje su ostale bez odgovora i osjećali smo se kao da nas je Bog potpuno zanemario ili nije čuo naše molitve.
Neodgovorene molitve dovode nas u kušnju da napustimo molitvu, jer ne vidimo plodove svog rada. Možda ćemo prestati moliti za određene stvari ili se nećemo moliti tako često. Neodgovorene molitve mogu nas natjerati da postanemo obeshrabreni i sumnjičavi. Zbog toga neki prestaju moliti, ali moramo zapamtiti da Božji putevi nisu naši putevi. Njegova Riječ podsjeća nas da, samo zato što ne vidimo žetvu u molitvama, ne znači da ih Bog nije čuo.
Živimo u društvu koje želi brze rezultate
Ne znam za vas, ali teško je čekati da Bog intervenira. Ne volim se baviti bilo kakvim problemima kada dođu; želim da oni brzo završe. Obično Bog ne djeluje na taj način; ponekad dopušta da iskusimo teške stvari kako bi nas promijenile i izgradile.
VIDI OVO: Uvijek molite najprije – ne na kraju!
Sjetite se da svaki dan trebamo težiti biti što sličniji Isusu. Da nikad nismo imali problema, ne bismo znali da ih Bog može riješiti. Moramo naučiti moliti Boga za svoje probleme, zahvaljivati Mu, izaći na put i pustiti Ga da radi.
Isusov poticaj na ustrajnu molitvu
U Luki 18 Isus je rekao svojim učenicima prispodobu kako bi ih naučio da uvijek trebaju moliti i ne odustajati. Isus je znao da će doći vrijeme kada će njegovi učenici htjeti prestati moliti. Htio ih je potaknuti da nastave moliti unatoč okolnostima u kojima se nalaze. To bi i mi trebali činiti.
Unatoč okolnostima u kojima se možemo naći, uvijek bismo trebali moliti. Božja Riječ govori nam da ćemo u ovom životu imati problema, ali ne možemo dopustiti da nas oni zaustave u životu. Moramo se kretati i ustrajati u molitvi, čak i kad se čini da razgovaramo sa zidom. Moramo se pouzdavati u Boga i vjerovati da On sve radi za naše dobro.
VIDI OVO: “Molite i dat će vam se!”
Isus je učenicima ispričao prispodobu o upornoj udovici. Svakog je dana odlazila sucu tražeći od njega pravdu i pravnu zaštitu. Sudac ju je odbijao kad ga je zamolila da joj pomogne. Bio je to sudac koji se nije bojao Boga i nije imao nikakvog poštovanja (Luka 18, 2). Zaista mu nije bilo stalo do pravde, ali njezina upornost natjerala ga je da joj pomogne. Nije joj pomogao jer je to htio, pomogao joj je jer mu je dosadilo da mu smeta.
Baš poput udovice, i mi trebamo ustrajati u molitvi. Moramo moliti i nastaviti moliti. Sljedeći put kada padnete na koljena, vjerujte da Bog čuje vaše vapaje, vaše molbe i da će učiniti sve za vaše dobro. Ne prestanite moliti za spas svojih prijatelja i obitelji. Ne prestajte moliti za izlječenje, izbavljenje, brakove, odnose, vladu, društvo i crkvene službenike … Sve potrebe i okolnosti donosimo pred Njega i vjerujmo da će djelovati u Njegovo vrijeme i na Njegov način.
