Pesimist je onaj koji svijet promatra kroz zamračenu leću i uvijek vidi negativno ili očekuje loš ishod. Može li vjernik biti pesimist?
Pesimizam se definira kao sklonost isticanju nepovoljnih aspekata, uvjeta i mogućnosti ili očekivanju najgoreg mogućeg ishoda.
I optimist i pesimist gledaju isti svijet, ali njihove perspektive su suprotne jedna drugoj. Optimist pokušava uzeti u obzir svjetliju stranu. (NAPOMENA: Pesimistu se ne smije miješati s realistom, koji prihvaća situaciju takvom kakva jest i spreman je u skladu s tim postupati.)
Može li vjernik biti pesimist?
Nemoguće je imati vjeru dok ste pesimistični. Pesimisti pretpostavljaju budućnost bez Boga u njoj ili možda Boga kojega nije briga ili Boga koji nas iznevjerava. Ali Isus nam je pokazao Božju ljubav i nudi svijetlu budućnost. Isus nam daje razlog za optimizam i nadu.
A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije. (Rimljanima 5, 8)
… iščekujući blaženu nadu i pojavak slave velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista. (Titu 2, 13)
Biblija je knjiga puna nade, a Bog je Bog svake nade (Rimljanima 15, 13). Od Postanka do Otkrivenja, Bog je nadu utkao u priču o čovjekovu grijehu i posljedicama grijeha. Iako su se mnogi događaji zabilježeni u Bibliji u svoje vrijeme činili mračnima i beznadnima, Bog je uvijek nudio način za obnovu (vidi Ponovljeni zakon 30, 1-2; Zaharija 1, 3). Božja stalna ponuda obnove daje nam nadu u budućnost.
Optimizam je stvar odabira
Od rođenja smo grešnici, osuđeni na vječnost bez Boga, i nikada se od toga ne bismo mogli sami spasiti (Rimljanima 3, 23; 6, 23). U tom smo stanju imali pravo biti pesimistični – sve dok Isus nije stupio na scenu. Isus daje svima priliku da vječno žive s Bogom kroz vjeru u Njega kao Sina Božjega. Ima nade!
Ljudsko postojanje više ne treba definirati kao: “Život je težak i tada umireš.” Za Kristova sljedbenika postojanje je definirano sa: “Život je možda težak, ali Isus me spasio od vječne patnje. Stvoritelj svemira usvojio me kao svoje dijete i brinut će se za mene. A kada umrem, čeka me nebo!”
Isus je rekao svojim sljedbenicima: “To vam rekoh da u meni mir imate. U svijetu imate muku, ali hrabri budite – ja sam pobijedio svijet” (Ivan 16, 33). Budući da su Njegove pobjede naše pobjede, spoznaja da je Isus pobijedio svijet trebala bi pretvoriti svakog pesimistu u optimistu – jer ima nade.
U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi. (Rimljanima 8, 37)
Podrazumijeva li optimizam da nam je sve super u životu?
Biti optimist ne znači da uvijek moramo imati nasmijano lice. Imati nadu, ali i realan stav zdravo je i biblijski. Perspektiva nade pomaže nam da rastemo u svojoj vjeri dok se bavimo stvarima koje se u životu događaju – i dobrima i zlima.
Da, svi smo mi grešni, nesavršeni s ove strane neba. Važno je to shvatiti, osobito kada nas prijatelj kršćanin iznevjeri ili je crkveni službenik uhvaćen u skandalu. Možda se izjašnjavaju kao kršćani, ali zatočeni su u zemaljskim tijelima stvarnošću svijeta slomljenog grijehom. Ne bismo se trebali čuditi kada nas drugi iznevjere, ali se trebamo nadati njihovom obnavljanju – baš kao što se nadamo i svome kada ne uspijemo zadovoljiti Božje standarde.
Zdravo razumijevanje ograničenja ljudskih bića pomaže nam oprostiti i pružiti milost kada smo razočarani nekim ili nečim. Vjerovanje da je Božja ljubav veća od naših nereda i da je On dovoljno milostiv da oprosti sve naše grijehe, jača našu vjeru i može nam pomoći da prebrodimo teška vremena. Prepoznati da nam Bog kroz vjeru u Isusa Krista oprašta, spašava nas i obnavlja, najbolja je vrsta optimizma – i dostupna je svima!
