Neki vjernici imaju loše ponašanje i bore se s ostacima grešne naravi u sebi. Zato je nužno svakodnevno težiti za posvećenjem.
Nije zabavno kada se prema nekome loše postupa. Ali zašto se ljudi koji bi trebali voljeti, biti ljubazni i praštati – vjernici – loše ponašaju?
Postoje ljudi koji misle da su vjernici, jer su živjeli s roditeljima koji su sebe smatrali vjernicima, a možda čak i redovito odlazili u crkvu. Odrastanje u kršćanskom okruženju ne čini čovjeka vjernikom. Taj problem su imali farizeji, jer su se smatrali pravednijima od drugih ljudi zbog svoga nasljeđa (Luka 3, 8).
Pripadanje Kristu nije stvar nasljeđa. Naprotiv, vjernici su proglašeni pravednima na temelju vjere u Kristovu savršenu žrtvu na križu. Novi život svakog vjernika dolazi iz obnavljajućeg djelovanja Duha Svetoga, a ne iz obiteljske loze.
Svi su vjernici još uvijek grešnici
Iako su vjernici opravdani i spašeni zbog Gospodinovih zasluga, svakodnevno se posvećuju Božjom Riječju i Duhom Svetim koji je dat svim vjernicima.
Vjernici neće biti oslobođeni svog grešnog tijela do kraja svoga života. Posvećenje je cjeloživotni proces koji nikad nije dovršen u ovom životu. Gospodin će na nebu naša bijedna tijela učiniti jednakima svome slavnom tijelu.
Istina je da vjernici mogu biti sebični, nepromišljeni, zli i nepristojni, baš kao i nevjernici. Međutim, vjernici imaju Božju Riječ i Duha Svetoga u svojim srcima da ih čini sličnim s Kristovom slikom (Rimljanima 8, 29; 2. Korinćanima 3, 18). Također se bore s lijenošću, nedostatkom discipline, ponosom i raznim iskušenjima, kao i svi drugi.
Vjernici možda ne shvaćaju štetu koju su drugima nanijeli i to ne opravdava njihovo grešno ponašanje. Ipak, moramo se sjetiti da smo se svi ponašali pogrešno u različitim razdobljima u životu. Zato trebamo oprostiti drugima – i vjernicima i nevjernicima – kao što je nama oprostio naš nebeski Otac.
Neki vjernici misle da mogu griješiti otkad im je oprošteno u Kristu
Neki vjernici imaju loše ponašanje, jer misle da će im Bog uvijek sve oprostiti zbog Isusove žrtve. Tehnički naziv za takvo razmišljanje je antinomijanizam. Oni ne razumiju da postoje dužnosti i odgovornosti za Božju djecu. Vjernici se moraju uvijek pokoravati nebeskom Ocu, iako će to činiti nesavršeno u ovom životu.
Kada Duh Sveti živi u čovjeku, osuđuje ga zbog njegovih grijeha i vodi pokajanju (Ivan 16, 8). Kada se ljudi odluče redovito griješiti, bez obzira na Božji zakon, slijede svoj put, a ne Krista.
Vjernici ponekad reagiraju grešno kada dožive nevolju u ovom svijetu
Kada vjernici pate zbog različitih okolnosti – uključujući fizičku ili emocionalnu bolest, prekinute veze, smrt nekoga dragog, zlostavljanje i financijske nevolje – ne reagiraju uvijek na način sličan Kristu. Ponekad je bol toliko velika da djeluju u zbrci, očaju, bijesu, pa čak i emocionalno ili fizički štetnom ponašanju na druge.
Vjernici se također prepuštaju grešnim željama, iako znaju da ne bi trebali. Zato Isus posebno govori svojim sljedbenicima da se mole nebeskom Ocu: “I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla” (Matej 6, 13).
Postoji Jedan koji je savršen
Postoji Jedan koji nikada nikoga nije povrijedio. On toliko voli svijet da je dao svoj život da biste mogli biti u miru s Bogom. Možete Mu vjerovati da će vam spasiti dušu, brinuti se uvijek za vas i primiti vas u Njegovo kraljevstvo. Ta osoba je naš Gospodin i Spasitelj.
Isus je živio savršenim životom i dao svoje savršeno tijelo tako da će svi koji se u Njega uzdaju živjeti zauvijek s Njim.
Kada ste u iskušenju da napustite kršćanstvo zbog kršćana, sjetite se da živimo u palom svijetu, da kršćani žive zajedno s nekršćanima.
Bog ne želi da itko propadne (2. Petrova 3, 9), te strpljivo okuplja sve one koji će počivati u Isusovom naručju. I te su se prekrasne ruke ispružile na križu kako bismo postali dionici Božje ljubavi:
A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga. (Ivan 1, 12-13)
