”Ustani, uzmi svoju postelju i hodaj, reče mu Isus.” Ivan 5,8
Kao i mnogi drugi i ovaj je nemoćan čovjek čekao da se dogodi čudo i da opazi neki znak. Budno je gledao u kupalište, ali niti jedan anđeo nije dolazio ili nije došao k njemu. Mislio je da je ovo jedina prilika za njegovo ozdravljenje pa je stalno čekao. Nije znao da je pored njega Onaj koji ga riječju može iscijeliti u trenu.
Mnogi su u sličnom položaju, čekaju neko posebno uzbuđenje, osobit doživljaj ili nebesko viđenje. Čekaju uzalud i uzalud bdiju. Rijetko kad se vide izvanredni znakovi i nitko ih nema pravo tražiti samo za sebe; nitko, a najmanje onaj koji osjeća da je toliko slab da sam ne može ući u kupalište u trenu kada se voda uzburka.
Veoma je žalostan pogled na sve one mnogobrojne ljude koji nešto očekuju od posvećenih predmeta ili vjerskih obreda, od zavjeta ili odluka. Uzalud čekaju i trate svoje vrijeme, baš uzalud! Zaboravljaju na prisutnog Spasitelja koji ih poziva i nudi im spasenje.
VIDI OVO: Što vjera u Isusa Krista traži i daje?
On ih može iscijeliti u trenu, ali oni radije čekaju anđela ili neko čudo. Vjera u Krista je siguran put za svaki blagoslov, Krist je dostojan našeg pouzdanja. Nevjera ih navodi da radije biraju hladan trijem kupališta Betsaide, nego toplo naručje Kristove ljubavi.
O Gospodine, skreni svoj pogled na mnoge koji su u takvom položaju danas. Oprosti im ako podcjenjuju Tvoju božansku moć i pozovi ih svojim milostivim, nježnim glasom da ustanu s postelje očajanja, da snagom vjere podignu svoju postelju i da hodaju. O Gospode, čuj našu molitvu danas i pomozi im da prije svitanja novog dana podignu k Tebi svoj pogled.
Dragi čitatelju, jesi li u ovom razmatranju našao dio sebe?
Autor: Charles Spurgeon
