„Mnogi ga ušutkivahu, ali on još jače vikaše: »Sine Davidov, smiluj mi se!“ (Marko 10,48).
Ako ćete započeti iznova s vjerom u vašem životu, morate se suočiti sa svojim strahovima. Ne dopustite im da vas kontroliraju. Strah ima nevjerojatnu sposobnost paraliziranja vašeg potencijala, zaustavlja vaš razvoj, on staje na put vjeri u vašem životu.
Kada izaberemo strah umjesto vjere, postajemo skeptični – bojimo se pokušati bilo što čega se bojimo. Postajemo sebični – bojimo se obaveze prema Bogu i prema drugima. Postajemo uskogrudni – usmjeravamo se na prošlost, a ne na budućnost.
Bartimej, slijepi prosjek na kojeg je Isus naišao (Marko 10), suočio se sa strahom koji ni nama nije stran: strahom od odbijanja. Znao je da ne bi trebao povikati za Isusom u toj gomili. Znao je da će ga ljudi gledati s visoka, ali je bio očajan. I znao je da je Isus jedina osoba koja bi mu mogla pomoći.
I vidite što se dogodilo. Kada je povikao za Isusom, svi oko njega su mu rekli: „Nemoj to činiti. Budi tih. Ne pravi scenu. Isus sigurno nije zainteresiran za tebe. Ima važnijih stvari na pameti.“
Sotona je slične stvari svima nama šaptao. Kada je prilika za vjeru došla do našeg srca, navrle su misli kao: „Bog sigurno nije zainteresiran za tebe“, „Nemoj praviti scenu“ i „Što će drugi misliti?“ – a takve su nam misli priječile put do vjere. Kada vidite priliku za promjenu, mnogi će vam oko vas govoriti da je bolje da ostavite stvari kakve jesu.
No Bog od vas traži da učinite nešto što još nikada niste učinili: On traži da se u potpunosti oslonite na Njega. To se čini pomalo zastrašujuće. No kada nas Bog za nešto zamoli, mi imamo izbor: možemo se prepustiti našim strahovima i ne pomaknuti se s mjesta ili možemo odbaciti te strahove i zakoračiti u vjeru. Bog uvijek čeka na drugoj strani kako bi nas primio kada zakoračimo u vjeri.
Autor: Rick Warren; Prijevod: Mislav U.; Izvor: Pastorrick.com
