Biblija kaže da dobrim djelima ne možemo zaraditi spasenje, ali da su djela itekako važna. Zašto je vjera bez djela mrtva?
Jeste li čuli frazu “vjera bez djela je mrtva”? Ovo je često pogrešno shvaćena i pogrešno protumačena biblijska istina. Mnogi vide proturječnost između ove i druge biblijske istine o spasenju: “milošću ste spašeni … ne po djelima.” Evo stihova:
“Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao.” (Efežanima 2, 8-9)
“Jer kao što je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera bez djela mrtva.” (Jakovljeva 2, 26)
Iako se ovi stihovi mogu činiti kontradiktornima, zapravo ukazuju na istu istinu: samo Bog može spasiti dušu i promijeniti srce. Ne možemo zaraditi svoje spasenje, ali spasenje će rezultirati plodovima Duha, što je odraz unutarnje promjene srca. Ako osoba, koja se izjašnjava kao vjernik, ne pokazuje plodove, onda vjerojatno ima “mrtvu” vjeru.
Vjera bez djela je mrtva, iako dobra djela ne mogu zaraditi spasenje
Iako dobra djela nisu put ka spasenju, ona su i dalje važan dokaz promijenjenog srca – odraz kako je Bog obnovio duh u nama.
“Vi pak ne naučiste tako Krista, ako ste ga doista čuli i u njemu bili poučeni kako je istina u Isusu: da vam je odložiti prijašnje ponašanje, starog čovjeka, koga varave požude vode u propast, a obnavljati se duhom svoje pameti i obući novog čovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine.” (Efežanima 4, 20-24)
Mnogo je onih koji tvrde da slijede Krista, ali čiji životi sugeriraju da zapravo nisu iskusili spasonosnu vjeru. Isus kaže u Mateju 7, 16: “Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati. Bere li se s trnja grožđe ili s bodljike smokve?”
Nikada ne možemo biti 100% sigurni u stanje srca druge osobe, ali Kristov sljedbenik i dijete Božje bit će osvjedočeni/poučeni/vođeni Duhom Svetim, a ne svijetom. I kao takva, ta će se osoba naći na različitim mjestima i činiti različite stvari s drugačijim motivima od nekoga tko nema Duha Svetoga.
Što je mrtva, a što živa vjera?
Mrtva vjera je lažna vjera. Samo zato što netko digne ruku u crkvi i kaže: “Dragi Isuse, spasi me!”, to ne znači da je spašen. Izgovaranje molitve, a da pritom ne pokazujete pozitivne promjene u načinu života ili želju za promjenom tijekom vremena, nije jednako spasonosnoj vjeri.
Spasenje i obnovljeno srce ne kupuju se izgovaranjem nekoliko riječi. Zapravo, Rimljanima 8, 26-27 govori nam da čak ni na početku ne znamo kako se pravilno moliti – da nam samo Duh Sveti omogućuje razgovor s Bogom.
Živa vjera otkriva obnovljeno srce koje prepoznaje vlastitu grešnost i počiva u Božjoj milosti. Živa vjera donosi plod dobrim djelima.
Živa vjera ne znači da ste savršeni. Živa vjera znači da se pouzdajete u Boga, volite Ga, slijedite i učite od Njega koji je savršen. Osoba koja ima živu vjeru ponizna je srca zbog svog grijeha i teži sa posvećenjem.
Kršćani za života nikada neće biti savršeni
“Uvjeren sam u ovo: Onaj koji otpoče u vama dobro djelo, dovršit će ga do Dana Krista Isusa.” (Filipljanima 1, 6)
Kršćani sa živom vjerom i dalje će griješiti, ali imat će želju da budu “oponašatelji Boga”, koji je savršen (Efežanima 5, 1). Razlika između nekoga tko tvrdi da je kršćanin, a ima mrtvu vjeru i onoga koji ima živu vjeru jest njihov odgovor na grijeh i želja za promjenom grešnog ponašanja.
Jeste li zabrinuti zbog nekog uobičajenog grijeha? Činite li aktivne korake prema iscjeljenju od grešnih izbora? Priznajete li svoj grijeh Bogu kada se vratite starim obrascima (1. Ivanova 1, 9)? Tugujete li kada uvrijedite Boga? Sve su to znakovi obnovljenog duha i raskajanog srca koje raste i hoda u milosti Božjoj, a također nastoji postati sve više i više nalik Kristu.
