Kolumbijka Aura Guerrero imala je samo 4 godine kada je 1972. oteta u Bravo Paezu, četvrti na južnoj strani glavnog grada Bogote.
Nakon 52 godine, žena je pronašla svoju biološku obitelj, nakon što se slučajno povezala sa svojim bratom na Facebooku, dok je zapravo tražila svoju pravu obitelj!
Njih su se dvoje srdačno zagrlili kad su se vidjeli prvi put nakon više od pola stoljeća.
“Ovo mora da je san”, rekla je Aurela u suzama.
Guerrero se prisjetila da je prije pet desetljeća otišla u trgovinu na uglu po nešto nešto prije nego što ju je s ulice otela žena čijih se crta lica još uvijek sjeća, navodi novinska grupa Noticias Caracol.
“Izašla sam kupiti keks i otišla do ugla gdje je bila trgovina u susjedstvu. Kad sam se vratila, tamo je bio parkiran autobus. Prolazio je starac, uplašio me, pa sam se sakrila iza autobusa dok je stari prošao. Međutim, tada je prišla žena koja me je otela”, prisjetila se Aura.
Njezin je otmičar, sjeća se, bila “visoka žena tamne kože, duge kose i vitke građe”.
Guerrero je rekla da je žena dugo hodala s njom dok nisu stigli do autobusne stanice. Zatim je kupila kartu u jednom smjeru za Villarricu, grad u departmanu Tolima, 111 milja jugozapadno od glavnog grada.
Aura Guerrero fue raptada a los 4 años en Bogotá en una salida a la tienda. Una familia la acogió, pero ella, dentro de lo poco que recordaba, añoraba volver a ver a sus seres queridos. Luego de 52 años y gracias a un video en redes sociales se reencontró con su hermano: “Estamos… pic.twitter.com/oKsX2D7r9K
— Noticias Caracol (@NoticiasCaracol) April 8, 2024
Nova obitelj nazvala ju je Gina
Aura ju je odgojila nepoznata obitelj i dala joj ime Gina. Imala je oko 5 ili 6 godina kada je zarađivala dostavljajući užinu kako bi pokrila troškove kupnje školskih bilježnica, a do 12. godine živjela je sama i sama je plaćala stanarinu u gradu Restrepo.
U međuvremenu, Fidencio (Aurin brat) i njegovi roditelji selili su se iz grada u grad u potrazi za njom, mijenjajući domove svaki put kad bi se pojavio novi trag.
“Tamo gdje nam je rečeno da je Aura viđena, tamo bismo išli. Navodno, kad god bi bila uočena u nekom mjestu, gradu, tamo bismo se smjestili na mjesec dana, ali na kraju bi se pokazalo da je stvarno nema. To je bio naš život nekih šest ili sedam godina. Moja majka je nikada nije prestala tražiti”, rekla je Fidencio.
Aura je zatražila pomoć savjetnika iz Bogote, Juliana Espinose, koji joj je pomoću društvenih mreža pomogao pronaći svoju biološku obitelj.
Fidencio, koji rijetko posjećuje svoju Facebook stranicu, dobio je poruku o obitelji koja traži svoje rođake. Odmah je prepoznao svoju majku i znao je da je konačno pronašao svoju sestru.
Iako je Aura cijeli život priželjkivala ponovno okupljanje s cijelom obitelji, brata je uspjela vidjeti tek nakon pet desetljeća, no kako je rekla, i taj susret bio je “neprocjenjivo vrijedan”.
