Papa Franjo izgubio je kontrolu nad svojom “liberalnom revolucijom”, izvještava Politico, naglasivši da se sprema velika pobuna protiv popularnog vjerskog vođe u istoj geografskoj regiji koja je pokrenula protestantski reformacijski pokret u 16. stoljeću.
U tekstu koji potpisuje Ben Munster navodi se da u Njemačkoj jača glavni pokret otpora presporoj liberalizaciji Katoličke crkve, ali da su liberalni reformatori jaki i u Švicarskoj i Belgiji.
Papa Franjo ima reputaciju reformatora, čak i populista, a poznato je da ga ne voli konzervativno krilo katoličkog klera.
Papa je nakon dolaska na čelo Crkve pokrenuo niz inicijativa i reformi koje su donijele stvarne promjene: otvorio je, među ostalim, urede u Vatikanu na čelu sa ženama, njegova je filozofija prožeta duhom tolerancije prema seksualnim manjinama, a jednom prilikom je izjavio da je “raj otvoren za ateiste”.
No dok je otpor konzervativnog krila u SAD-u, Africi i Vatikanu oslabio, pobunu o kojoj piše Munster pokreću crkveni liberali koji vjeruju da su reforme potrebne jer vjernici odlaze zbog skandala kao što su seksualno zlostavljanje od strane svećenika i prikrivanje crkve -do svojih zločina, otpora homoseksualnim brakovima i prava transseksualaca.
Crkva je još staromodna?
“Papa Franjo obećao je osvježiti Katoličku crkvu. Ipak, značajnijih promjena nema. Crkva je još staromodna i u problemima. Zato im Nijemci pokušavaju utrti put” rekao je Thomas Söding, potpredsjednik Središnjeg odbora za njemačke katolike, koji je sudjelovao na konferenciji u Berlinu.
Nekoliko stotina njemačkih katoličkih političara, teologa i čelnika industrije okupilo se prošlog studenog kako bi raspravljali o prijedlozima za promjenu u Crkvi.
Među političarima koji su sudjelovali kao aktivni vjernici bio je i njemački političar u Bruxellesu Manfred Weber. Skupu su se obratili gospodarstvenici poput Hildegard Müller, predsjednice Njemačke udruge automobilske industrije.
Nijemci su na konferenciji u prvi plan stavili potrebu demokratizacije unutar Crkve. Kako bi se “preporuke pretočile u praksu” na ovakvim katoličkim skupovima, poticao je i sam papa Franjo takve “demokratske sinode”, koje je zamislio kao tribine koje bi zainteresirale vjernike za sudjelovanje, ali uloga Crkve bi trebala biti. biti slušati, a ne slušati vjernike.
Međutim, katolički naprednjaci u Njemačkoj objeručke su ih prihvatili kao priliku za promjenu.
