Učitelj (47) iz Velike Britanije, bez dijagnosticirane bolesti, platio je oko 10.000 eura da umre u švicarskoj klinici za samoubojstva – koja je njegovu smrt potom skrivala od obitelji.
Učitelj kemije Alastair Hamilton rekao je svojim roditeljima da je bio u posjetu prijatelju u Parizu kada je umjesto toga odletio u Basel u Švicarskoj kako bi okončao svoj život smrtonosnom injekcijom, izvještava Daily Mail.
Njegova majka Judith Hamilton upozorila je druge obitelji da se čuvaju “kukavičke klinike” Pegasos koja ne zahtijeva da ljudi budu neizlječivo bolesni ili da imaju pratnju kada tamo idu umrijeti.
Mediji javljaju da je bila potrebna upornost shrvane obitelji Hamilton, Metropolitanske policije, Ministarstva vanjskih poslova i Interpola da otkriju što se dogodilo Alastairu nakon što je nestao prošlog ljeta.
U e-porukama Alastairovoj obitelji, frustrirani policijski narednik Meta kritizirao je Pegasosov “nedostatak suosjećanja i transparentnosti kao potpuno neprihvatljiv”.
VIDI OVO: Kako kršćani trebaju reagirati na eutanaziju?
Obitelj sada tuži kliniku za eutanaziju
Učiteljeva obitelj sada tuži kliniku za eutanaziju u Švicarskoj koja je pomogla u okončanju Alastairovog života, iako nije imao zdravstvenih problema.
Rođaci i prijatelji Hamiltona objašnjavaju da se u posljednje vrijeme njegovo ponašanje naglo promijenilo. Često je bio mrzovoljan, tužan što je dao otkaz. Što je još važnije, često je govorio o samoubojstvu kao o jedinom izlazu iz svog osjećaja beznađa.
Njegov brat ga je zamolio da ne spominje ovaj razgovor pred njihovim roditeljima, jer ih je ta pomisao uznemirila. Izbjegavao je to, sve dok iznenada 47-godišnji kemičar svojoj obitelji nije najavio da ide posjetiti prijatelja u Pariz.
Međutim, u najvećoj tajnosti, Hamilton je otišao u Švajcarsku i podvrgnuo se postupku eutanazije, primivši smrtonosnu injekciju koja je okončala njegov život.
Njegov posljednji čin nije bio poznat sve dok njegovi roditelji nisu primili pepeo 47-godišnjaka, dva mjeseca nakon njegove smrti.
Postupak koji je izveden na liječnici, unatoč tome što nema zdravstvenih problema, potaknuo je pitanja o načinu rada klinike i ograničenja koja postavlja velikoj raspravi o potpomognutom umiranju.
