Statistike o prisilnim brakovima maloljetnica, pa čak i njihovoj prodaji, ukazuju na to da je situacija u Bosni i Hercegovini alarmantna, a većinom se radi o siromašnim zajednicama, zajednicama koje žive na rubu egzistencije ili onima koji su na neki način diskriminirane i koje nisu integrirane u društvo.
Aleksandra Marin Diklić iz Institucije ombudsmana za ljudska prava BiH istaknula je da zakonodavni okvir u Bosni i Hercegovini, naročito u Federaciji BiH, zahtijeva hitne izmjene kako bi se poboljšala zaštita maloljetnih osoba.
Naglasila je važnost usklađivanja kaznenog zakonodavstva Federacije BiH s međunarodnim standardima, poput Lanzarote konvencije, što je već implementirano u Republici Srpskoj.
Mirsada Bajramović, stručnjakinja za zaštitu djece iz Tuzle, kaže da su se u praksi već susretali s velikim brojem maloljetničkih brakova.
„Neki od najekstremnijih slučajeva uključuju dvanaestogodišnju djevojčicu koja je prodana za ‘golfa dvojku’ kroz tzv. maloljetnički brak. Također, imali smo slučaj da je djevojčica nažalost prodana za 1.500 KM. Cijene za djevojčice kroz te ugovorene brakove kreću se od 600 KM do 15.000 KM“, navela je Mirsada Bajramović.
Prema riječima Aleksandre Marin Diklić, odgovornost je prvenstveno na školama, ali se ne može u potpunosti prebaciti na njih.
„Pored obrazovnog sustava, moraju se uključiti i sigurnosne strukture, policija i centri za mentalno zdravlje“, naglasila je i istaknula da postoje razlike između urbanih i ruralnih škola.
Ipak, istaknula je da odgovornost ne može biti prepuštena samo školama.
