Pokret za eutanaziju ne promiče samo smrtonosnu injekciju i potpomognuto samoubojstvo, već i ono što je u govoru gomile smrti poznato kao VSED, što znači “dobrovoljni prestanak unošenja hrane i piće u organizam”.
Budući da izgladnjivanje i dehidracija stvaraju agoniju, VSED obično zahtijeva liječničku palijativnu pomoć kako bi se ublažila ono što bi inače bila nepodnošljiva patnja koja bi očajnu osobu navela da odustane od pokušaja.
VSED ovdje guraju skupine poput Compassion i Choices For the Elderly. Sada, u Nizozemskoj, mlađim ljudima treba pomoći u izgladnjivanju do smrti.
Liječnička federacija KNMG ukinula je dobnu granicu za skrb za ljude koji su odlučili okončati svoj život odbijajući jesti i piti, pišu Dutchnews.nl.
Skoro 700 ljudi godišnje umre ovom metodom
Oko 700 ljudi godišnje umre ovom metodom u Nizozemskoj. Prema novim smjernicama, namijenjenim liječnicima i drugim njegovateljima, osobe mlađe od 60 godina sada također mogu podnijeti zahtjev za skrb na kraju života, na primjer iz hospicija.
Hospicij, pravilno shvaćen, pruža palijativne i druge medicinske i socijalne usluge neizlječivo bolesnim osobama. Ali sada, očito će nizozemski hospiciji to učiniti za ljude koji ne bi umirali da ne bi gladovali i dehidrirali.
U uobičajenoj nizozemskoj maniri, stručnjaci smatraju da se, umjesto da pokušavaju spriječiti grozne događaje, mora prihvatiti – teorija smanjenja štete:
De Graeff, koji radi kao liječnik u hospiciju Demeter, rekao je da se mora napraviti prostor za mlađe ljude koji žele umrijeti odbijajući hranu i piće. “Ako je pacijent donio promišljen izbor da to učini, svi možemo misliti što želimo”, rekao je. “Ali ako je to ono što žele, onda je bolje da to rade u okruženju u kojem mogu imati podršku, nego da to učine sami.”
NE! Liječnici i hospiciji mogu – i trebaju – odbiti sudjelovati u samoubojstvu bilo kojeg pacijenta. To ne znači odbijanje pomoći suicidnoj osobi. Naravno, potrebno je raditi na prevenciji. Ali to znači odbijati biti sudionik u takvom činu, piše portal Lifenews.com.
