Ivana i Miloš Ilić, roditelji ubijene Danke Ilić, po prvi put su zajedno progovorili o kobnom 26. ožujku, danu kada su izgubili kćer.
Najprije je progovorio otac Dankin, a zatim se pridružila i majka koja odbija primiti izraze sućuti jer duboko vjeruje da je njihovo dijete živo.
“Zbog svega što je izrečeno o nama i što smo oklevetani na najgori mogući način, nas dvoje kao roditelji, rekli smo da ćemo javno govoriti kada se slučaj riješi, odnosno kada saznamo sve. Istinu o nestanku naše kćerke Danke”, rekao je Miloš Ilić.
Ivana i Miloš su opisali kako se njihova sreća brzo pretvorila u noćnu moru iz koje, tvrde, ne mogu izaći.
“Šta mislite kako smo mi?! Kako nam je duša i srce?! Kako smo bez djeteta? Kako nam je kad nas sin pita gdje mu je sestra, kad kaže mama, gdje je Danka, a nje nema”, rekla je Ivana gledajući beznadno.
“Sve je laž”
Na pitanje da opišu kako je Danka nestala i što je istina o njenom nestanku, roditelji su uglas rekli: “Sve je laž”. Miloš je dalje nastavio: “Osim što su je mnogi tražili. Ivana je dobra majka i ja sam dobar otac, ali… do istine se još nije došlo. Monstrumi su uhićeni, ali…”
Ivana i Miloš ističu da odbijaju primiti izraze sućuti od okoline, iako su od dana kada je policija objavila najgore sumnje, odjeveni u crno. Njihovu Danku su, tvrde, napali dvojica djelatnika JKP-a Vodovod Bor, Dejan Dragijević i Srđan Janković, stavili je u svoj službeni automobil, a kasnije, dok je plakala, ti isti ljudi umjesto da joj pruže pomoć, udavili.
‘Ne prihvaćamo kada nam izražavaju sućut’
Ivana je izgovorila rečenicu od koje joj se ježila koža po tijelu. “Ne prihvaćamo kada nam izražavaju sućut, molimo ih da to ne rade, jer još uvijek nismo vidjeli našu kćer. Još postoji taj jedan tračak nade da će se vratiti živa. Te svijeće, želim istaknuti, nismo zapalili zbog najgoreg, nego da osvijetlimo joj put da se vrati”, kaže majka.
Zatim opisuje noćnu moru za koju kaže da se iznenada dogodila na mjestu koje je jako voljela. “Taj dan sam povela Danku i sina s namjerom da se igraju u mjestu gdje sam odrasla i gdje me vežu najljepše uspomene. Tamo sam imala lijepo djetinjstvo. Strašno je da netko sumnja na mene samo zato što sam djecu vodila na mjesto koje je za mene toliko važno“, rekla je Ivana.
Ponovila je, kao i u razgovoru s policijom, da je odmah rekla da je djevojčica nestala dok je išla do svog automobila parkiranog s druge strane ceste kako bi uzela bocu vode za sina. Opisala je trenutak šoka kada se vratila i primijetila da njena djeca, koju je ostavila da se igraju u dvorištu, nisu pokušala izaći iz dvorišta prije toga.
“Kada sam se vratila na mjesto gdje su bila djeca, Danke nije bilo i išla sam u krug, tražila je i dozivala”, ispričala je. Miloš je u trenutku nestanka kćerke bio na poslu, a objasnio je kako su Dankine posljednje fotografije nastale neposredno prije nestanka.
“Ivana mi je uvijek govorila gdje ide, kao i kada je dolazila s djecom gdje ide. Slikala je tada Danka i Lazu i slala mi slike s tog placa. Istina, slala ih je samo meni. Bio sam na terenu, postavljao instalacije u selu Slatina i rekla je: “Miloše, nema Danke”, priča otac.
Otac je vidio Dankine ubojice
Otac je po dolasku vidio Dankine ubojice i nije ništa posumnjao, priča za Mondo. “Kada sam ulazio u Banjsko polje, osobno sam vidio ta dva čovjeka u autu. Nisam vozio jer nisam vozač, vozio je moj kolega koji je stao ispred njih i pitali smo: ‘Ljudi, jeste li vidjeli dijete?‘, rekli su mi hladno: “Ne”. Samo Bog zna zašto nisam izašao iz provjeriti taj auto. Ja sam pod naletom adrenalina otišao pravo gore gdje je kuća i krenuo tražiti dijete.”
“Kad sam došao nakon minutu, dvije, stigla je prva patrola. Potražili smo je i pokazalo se da situacija nije onakva kakva bi trebala biti. Stizalo je još policije i ljudi su se okupljali. Vrlo brzo bilo je tisuću ljudi, a vjerujem i više. Moji prijatelji su je tražili na motorima, džipovima, po šumi i posvuda. Zvali su me sa svih strana. Tamo je sve pretresano, i moji suborci i prijatelji i policija koja je poduzela sve što je bilo moguće. Stvarno jest“, kaže Miloš.
Miloš je progovorio i o ubojicama
Miloš je progovorio i o ubojicama. “Ne daj Bože da ih vidim. Prema onome što nam je policija rekla, monstrumi su nam ubili dijete. Razgovarali smo s načelnikom policije u Boru i policijom u Beogradu. Rekli su nam kako se to sve dogodilo. Praćeni su preko GPRS-a, kažu da su tamo stali. Otkrili su da su se pomokrili po kolibi, pa su sišli dole, pa su udarili Danku i što su uradili, pa su opet stali i ja sam ih dočekao dole”, priča Dankin otac.
U svojoj agoniji Miloš kaže da bi ubojice za njega bile heroji da su djevojčicu odveli liječniku nakon što su je udarili autom. “Da su s djetetom učinili što god valja, da su joj pomogli, da su je odveli liječniku ili da su stali kod susjeda i pitali čije su dijete udarili, vjerujte, bili bi najveći. Ali pošto su oni uradili ono što policija kaže da su priznali, nemam riječi za njih. Monstrum, to je blaga riječ za njih. Smrtna kazna nije za njih, to bi za njih bila nagrada. Oni trebaju robijati do kraja života, a što će im tamo raditi nije moj nego njihov problem”, kaže očajni otac.
“Ne daj Bože nikome takvu i toliku bol.”
Majka Ivana se žali da su joj najteže noći kada joj sin zaspi, a ona sa suprugom ostaje budna kako bi oplakala kćer. “Ne daj Bože nikome takvu i toliku bol. Od ovoga se ne oporavlja. Moja agonija je počela od trenutka kada je nestala iz Dankinog dvorišta”, kaže.
Ističe da je posebno pogođena komentarima nepoznatih ljudi na društvenim mrežama, dok ju je šokantna izjava majke ubojice, Svetlane Dragijević, duboko uznemirila.
“Sve me ovo jako boli, pričaju da sam imala djecu s drugim muškarcima, a ne s Milošem. Iznose razne pokvarene teorije, pogotovo kad pročitam da je čovjekova majka izjavila da je Danka živa i da ja znam gdje je i da sam ja kriva za sve”.
Miloš kaže da je imao poseban odnos sa kćeri. “Imam jaku vezu s oboje djece, ali sam se nekako više vezao za Danku, valjda zato što je kći”, tužno će neutješni otac.
Pozivamo naše čitatelje da nastave moliti za Dankine roditelje i cijelu obitelj pogođenu ovom tragedijom!
