Stopa medicinske pomoći pri umiranju, poznate kao eutanazija, u Kanadi raste petu godinu zaredom, iako nešto sporijim tempom. U 2023. godini, 15.300 ljudi iskoristilo je ovu opciju, što čini 4,7% svih smrti u zemlji.
Kanada je među nekoliko zemalja, poput Australije, Novog Zelanda i Španjolske, koje su legalizirale eutanaziju posljednjih godina. Zakon, uveden 2016., u početku je bio ograničen na one čija je smrt bila “razumno predvidiva”. Međutim, od 2021. proširen je na osobe s kroničnim, iscrpljujućim stanjima, čak i bez terminalne dijagnoze.
Najnoviji izvještaj po prvi put analizira etničku pripadnost korisnika. Oko 96% njih identificiralo se kao bijelci, iako oni čine 70% kanadske populacije. Najviše asistiranih smrti zabilježeno je u Quebecu, gdje su takvi slučajevi činili čak 37% svih smrtnih ishoda.
Neki slučajevi izazvali su kontroverze, poput odobrenja eutanazije ženi s poviješću depresije zbog nemogućnosti pronalaska odgovarajućeg smještaja. Također, zabilježene su pritužbe pacijenata kojima je opcija asistiranog umiranja ponuđena u neprimjerenim situacijama, poput operacijske sale.
Kanadski zakonodavci razmatraju proširenje eutanazije na osobe s mentalnim bolestima do 2027. godine, iako su zabrinutosti o etičkim i praktičnim implikacijama dovele do odgode. Vlada tvrdi da postoje strogi kriteriji, dok kritičari, poput kršćanskog centra Cardus, ističu da Kanada ima jedan od najbrže rastućih programa eutanazije na svijetu.
Unatoč rastućem broju, Kanada i dalje zaostaje za Nizozemskom, gdje eutanazija čini 5% ukupnih smrti. Rasprave o ovom osjetljivom pitanju nastavljaju se, dok zemlja traži ravnotežu između prava pojedinca i etičkih granica.
