Heroj ove teške životne priče je jedan hrabri djed iz Tuzle koji je prije pet godina pokrenuo postupak preuzimanja starateljstva nad trojicom svojih unuka.
Naime nakon razvoda sina i snahe djed je odlučio preuzeti brigu o unucima, tada je dobio bitku a danas je jedan ponosni djed-roditelj na uspjehe, slobodno možemo reći, svojih “sinova”.
Nije mu bilo ni malo lako i kako sam kaže: “Valja tri muškarca izgurati, izveo sam ih na pravi put”.
Majka ih je napustila, a otac se nije mogao brinuti o njima
Prije pet godina Alena, Anesa i Amela napustila je majka, a otac nije mogao brinuti o njima. Takve okolnosti dovele su do toga da se život ove djece nastavi u Domu za djecu bez roditeljskog staranja. Djed to nije htio dopustiti i od tada je počela svađa između Jusufa Mujića (67) i njegove supruge.
“Kada tako nešto čujete, to je jedan vrlo težak i jak udarac, jedna naporna borba. Pola godine sam se borio da oni ostanu kod mene. Najmlađi je imao samo dvije godine i kako ih dati u dom pored živog djeda i babe. Ja sam ih uzeo u ruke i doveo svojoj kući”, rekao je Jusuf Mujić.
Nakon uspješno završenog programa udomiteljstva, Centar za socijalni rad dodijelio im je unuke. A ako briga o djeci nije nimalo laka, Jusuf ističe da mu briga o njima ne pada teško i da bi sve ponovio.
“Želja svakog djeda je da mu unuci budu uspješni. Ja tu borbu nisam ni osjetio, jer kad nešto hoćeš i hoćeš, to možeš bez problema prebroditi, iako je bilo i teških trenutaka. Moraš gurati tri čovjeka van”, dodao je Jusuf Mujić za YouTube kanal RTVSLON.
Najmlađi Amel imao je samo dvije godine kada su o njemu brinuli baka i djed. Sada ide u drugi razred osnovne škole. Bavi se karateom i, kako kaže, ima velike snove. “Želim biti policajac kad porastem jer je to posao gdje se boriš protiv kriminalaca, a ja nisam kriminalac”, rekao je Amel Mujić.
Karateom se također bavi i jedanaestogodišnji Anes. On u budućnosti želi biti trener karatea. “Nikakav drugi posao neću da imam. Želja mi je samo da budem trener”, rekao je Anes.
Najstariji unuk je svjestan što su baka i djed učinili za njega
Kao najstariji, Alen je najuspješniji karatist od njih trojice. Ima preko 44 medalje s raznih natjecanja. Prvu medalju osvojio je s deset godina. Svaku je prvenstveno posvetio sebi: “Cilj mi je bio da budem najbolji. Da imam bolju sliku o sebi i da me ljudi drugačije gledaju”, rekao je Alen.
Objašnjava da je kao najstariji od početka svjestan što su djed i baka učinili za njega i njegovu braću.
Roditelji ovih skromnih i dobrih dječaka razveli su se, i službeno, prošle godine. Sud je skrbništvo dodijelio djedu, uz povremene posjete roditeljima. Anes, koji je sa pet godina doživio tešku sudbinu, sada kada je odrastao shvaća šta se zapravo dogodilo. Međutim, kontakt s roditeljima nije čest.
“Imam njihov broj, ponekad se dopisujem sa ocem, nekada me i nazove pa pričamo. Imam i mamin broj ali sa njom se ne čujem, odgovorim samo kada mi pusti poruku, a to je jako rijetko”, rekao je Anes.
Zbog njihove herojske pomoći njima, unuk kaže da nastoji da im nitko od njih trojice ne pravi probleme.
“Prvo da ih ne sekiramo, jer su stari, a pomažem im i oko brige o mlađoj braći jer neko mora” objasnio je Alen.
Za ponosnog djeda, svaka medalja, ali i dobra ocjena u školi suze su radosnice za njega. “Ja sam veoma ponosan, malo je to teško i opisati. Imam 67 godina i nadam se da sam učioni za njih koliko sam mogao” zaključio je Jusuf Mujić.
