Pomoćni nizozemski biskup Rob Mutsaerts, nedavno je javno izrazio svoje odbijanje davanja blagoslova istospolnim parovima. On također traži od Pape Franje dodatna pojašnjenja o odgovarajućoj izjavi.
Biskup Mutsaerts je dao detaljan komentar na izjavu “Fiducia supplicans” Dikasterija za nauk vjere, koja je odobrena od strane pape Franje i kojom se odobrava blagoslov istospolnih parova. Njegov komentar, objavljen na portalu vjeraidjela.com, prenosimo u cijelosti.
Izjava Fiducia supplicans Dikasterija za nauk vjere, koju je odobrio papa Franjo, omogućuje blagoslov istospolnih parova.“ Tako glasi prva rečenica i sažetak članka na vatikanskoj mrežnoj stranici.
Doduše, takav se blagoslov treba obaviti bez obreda i nikako ne smije oponašati vjenčanje. „Nauk o braku se ne mijenja, a blagoslov ne znači odobravanje zajednice“, nastavlja službena stranica Svete Stolice.
Vjenčanje je moguće jedino između muškarca i žene
Problem nije u blagoslivljanju grješnika. To ima smisla i uvijek je bilo moguće. Crkva je svakoj prilici pozivala ljude da primaju Božji blagoslov. Izjava to još jednom ponavlja.
Ne može biti govora o sakramentnoj ženidbi. I o tome je izjava jasna. Crkveno vjenčanje parova istoga spola jest i ostaje nemoguće. Ono ostaje pridržano za odnos muškarca i žene.
Isto tako ne može biti govora ni o kakvom formalnom obliku ritualizacije (kao što nalazimo u Benedikcionalu, Knjizi blagoslova). Ta napomena može se promatrati kao odgovor na formalne blagoslove homoseksualnih parova u Njemačkoj, gdje je Biskupska konferencija formalizirala te vrste blagoslova.
Zatim postoji i treća vrsta blagoslova, takozvani spontani blagoslovi. Ovdje se može misliti na hodočasnika koji traži blagoslov od svećenika na hodočašću. Ili blagoslov koji onaj tko ide u crkvu zatraži od svećenika prilikom dijeljenja Pričesti jer (još) nije kršten ili je kršten, ali se smatra nedostojnim pričestiti, a kani primiti sakrament ispovijedi. Tko može primiti taj blagoslov? Svatko. Za sada ništa novo.
Bog blagoslivlja grješnika, ali ne i grijeh
Ali onda u izjavi dolaze zbunjujući odlomci. Zašto ljudi traže blagoslov? Da bi se uklonila slomljenost u čijem životnom stanju. U konačnici, traži se Božji blagoslov. Prvo pitanje koje bi se trebalo postaviti jest: bi li Bog ovo blagoslovio? Bog koji ništa ne voli više nego da se ljudi obrate i sudjeluju u Božjoj ljubavi.
Može li Bog blagosloviti grješnika? Kao što je rečeno, da, naravno. Raskajanim grješnicima, koji se pokaju, daruje oproštenje od srca.
Posve je drugo pitanje: može li Bog dati svoj blagoslov grijehu? Naravno da ne! Volimo grješnika, ali mrzimo grijeh. Potpuno isto načelo vrijedi za sva tri oblika blagoslova (sakramentni, formalni i neformalni). I tu stvari idu naopako u Fiduciji suplicans: grijeh i grješnik se poistovjećuju.
Homoseksualni odnos ne može se blagosloviti jer ga Crkva smatra poremećenim, grješnim
Kršćanina koji je homoseksualac može se blagosloviti pojedinačno. Ali homoseksualni se odnos ne može blagosloviti, jer ga Crkva smatra poremećenim, odnosno grješnim. To neuredno obilježje je potvrđeno, ali usprkos tomu izjava kaže kako blagoslivljanje takvih odnosa pripada mogućnostima. Drukčije rečeno, može se blagosloviti grješni odnos. Bog koji izriče blagoslov nad grijehom, to je bezobraština!
Na čemu se to temelji? Nema nikakva pozivanja na crkvene otce, na dokumente papâ, na spise teologâ, nego gotovo isključivo na ranije dokumente samoga pape Franje.
Fiducia supplicans hoće biti pastirski vodič, ali potpuno je raspršeno što se u izjavi razumije pod blagoslovom. Nejasno je zašto bi netko tražio svećenikov blagoslov i zašto bi svećenik htio dati svoj blagoslov. Normalno govoreći to se čini da bi živio više u skladu s Božjom voljom. To je poziv na svetost.
U izjavi nema poziva na obraćenje
Ali u izjavi nigdje nema spomena poziva na obraćenje, na pokajanje, nema nikakva pozivanja na istinu. Ne sadržava bilo kakav poziv parovima lezbijki, homoseksualaca, biseksualaca, transsekusalaca i nenormalnih seksualnih i rodnih identiteta (LGBTQ) da žive u uzdržljivosti u skladu s Božjim naumom u kojem je spolnost pridržana za odnos muškarca i žene.
To je pripjev koji se ponavlja u ovom pontifikatu: nedostatak jasnoće, sjetva pomutnje. Papa koji govori da se nauk Crkve ne mijenja, ali istodobno u činjenju stvara mogućnosti za suprotno. Ne možete zadržati nauku, a za život pružati mjerila drukčija od nje.
Temeljni je problem u tome što u homoseksualnim odnosima ljudi počinju poistovjećivati grijeh i grješnika. Ljudi se identificiraju kao homoseksualni kršćani. Takvo što ne postoji. Kao što ne postoje kršćani pijanice. Ne, ti si kršćanin s problemom alkoholizma, ti si kršćanin s homoseksualnim osjećajima. Ako grijeh učinite svojim identitetom, nema izlaza.
Za homoseksualce vrijedi isto što i za sve druge grješnike
Ponašamo se kao da su osobe LGBTQ jedinstvena vrsta grješnika koju treba tretirati odvojeno. Ali za njih vrijedi isto što i za svakoga drugoga grješnika.
Homoseksualci se osjećaju isključenima iz crkvene zajednice. Ali Crkva ne isključuje nikoga. Nitko nije toliko loš da mu se ne dopusti unutra. I nitko nije toliko dobar da može ostati vani. Uz jednu iznimku (oni koji misle kako im ništa ne nedostaje mogu ostati doma) svi su dobrodošli.
Ali nešto se od vas traži: pokajanje, poziv na obraćenje. I upravo je to dvoznačnost Fiducije suplicans: ona ne želi imenovati grješno obilježje. A to je ono isto što ni LGBTQ-zajednica ne će. Traži da se ne promijeni ona, nego da se Crkva mora promijeniti.
Zašto traže blagoslov ako ne uviđaju svoje nedostatke?
Svaki je blagoslov namijenjen grješnicima. Ali ne i onima koji misle da to nije njihov slučaj, da oni to nisu. Ali zašto onda uopće tražiti blagoslov? Blagoslov je po definiciji za grješnike koji uviđaju svoje nedostatke i trebaju Božju pomoć da postignu poboljšanje.
Izjava nudi mogućnost primanja blagoslova, ali ne govori ni slova o popravljanju. A od svećenika se traži da blagoslovi poremećeno stanje koje nastavlja trajati. To nije pastirski, niti je milosrdno, nego je zapravo bez ljubavi. Svećenikova je zadaća ukazati na njihovo stanje, njegova je zadaća približiti ljude Bogu, a ne ih gurati dalje prema ponoru. Jer to je ono što izjava čini.
Dat ću svoj blagoslov svakomu tko ga zatraži. Ali ni u kojem slučaju ne ću dati svoj blagoslov grješnomu stanju. I to nema veze s diskriminacijom. Isto vrijedi i za muško-ženski odnos u kojem je riječ o preljubu.
Sveti tče, molim Vas, budite jasni! Ovim nikomu ne pomažete! Baš nikomu!, poručuje biskup Mutsaerts.
