U Psihijatrijskoj klinici za djecu i mladež grada Zagreba zabilježeno je povećanje hospitalizacija za 30 posto, dok je pokušaj samoubojstava kod mladih porastao 280 posto.
Psihologinja Tanja Jurin gostovala je u Newsnightu na N1 televiziji u kojem je komentirala kako se djeca i mladi sve teže nose s brojnim izazovima u današnjem društvu.
“Vidimo velike promjene kod djece i mladih. Mentalno zdravlje mladih je ugroženo, puno je gore nego prije pandemije. Neka istraživanja pokazuju da nismo tako loše prošli u pandemijji s mentalnim zdravljem, ali te studije su se odnosile na zemlje koje stoje financijski dobro i bile su rađene na odraslim ljudima. Imamo velik broj povećanja anksioznih smetnji kod djece i mladih iz čega proizlazi osjećaj nesigurnosti, nelagode, tjeskobe, strah. Također, povećanje smetnji iz depresivnog kruga se prikazuje na način da se na djeci i mladima vidi nedostatak životne radosti”, rekla je psihologinja Tanja Jurin.
Povećane razine samoozljeđivanja naročito kod djevojčica
Navodi kako su vidljive veće količine stresa kod djece i mladih.
“Vidimo sve veće razine samoozljeđivanja i konzumacije cigareta, alkohola i psihoaktivnih tvari, a posebno su rizični 15-godišnjaci, naročito djevojčice. Vidimo i sve veći broj suicidalnih ideja i namjera. Alarmantni je podatak da smo u jedinoj psihijatrijskoj klinici za djecu i mladež grada Zagreba zabilježili povećanje hospitalizacija za 30 posto, dok je pokušaj suicida kod mladih porastao 280 posto. To su izrazito stravične brojke. Sustav zdravstva nam očito ne može odgovoriti na potrebe koje imamo u društvu”, kazala je.
VIDI OVO: Je li samoubojstvo neoprostivi grijeh?
Psihologinja kaže kako se niti jedna psihička smetnja ne može objasniti s jednim čimbenikom nego je puno ključnih faktora.
Digitalno okruženje i stil odgoja kao okidači
“Jedan dio odgovornosti nosi epidemija, drugi dio je odrastanje u digitalnom okruženju, a treći dio je školsko opterećenje, no i stil odgoja. Djecu puno više štitimo od vanjskog svijeta, odrastamo u kulturi straha. Stalno se uspoređujemo. Roditeljski stil odgoja bi ih trebao osnažiti i naučiti kako se nositi s time, ne trebamo ih samo štititi od neugodnih emocija poput tuge ili dosade nego bismo ih trebali opremiti za život”, rekla je pa je dodala: “Školski psiholozi mogli bi obavljati preventivne programe, nema svaka škola psihologa. Trebali bi ih poticati na razvijanje pozitivne slike o sebi, samoregulaciji emocija, povezivanju s drugima. Govori se o tome, ali se ne radi dovoljno. Postoje neke ideje i povremeni projekti, ali za koje bismo mogli reći da ne mijenjaju sliku te problematike. Mi danas znamo da se 50 posto psihičkih smetnji javlja do 14. godine, do dobi od 25 godina će se javiti 75 posto psihičkih smetnji. Pomoć se traži između dvije i sedam godina”.
Jurin navodi kako velik broj ljudi radi privatno, ali studenti i mladi si ih ne mogu priuštiti, zato se tako kasno javljaju za pomoć, tada se već i obrazac psihički smetnji i obrazaca ponašanja ustali.
