Crkva se mora ‘promijeniti ili umrijeti’, ili barem tako kažu progresivni kršćani. Srž njihovog argumenta je da će Crkva, ako se opire zahtjevima modernog svijeta, biti osuđena na irelevantnost.
Ovo bi moglo imati neku snagu ako to potvrđuju dokazi. Međutim, one denominacije koje su otišle najdalje s progresivnim programom doživjele su fatalan pad broja vjernika i klera, zajedno s iskrivljavanjem liturgijske prakse, piše Christian Today.
Kako bi doprla do svijeta s Kristovom spasonosnom viješću, Crkva mora predstaviti nepromjenjivo evanđelje na način koji ljudi razumiju i koji odgovara njihovim potrebama. Crkva uništava samu sebe kada razumijevanje okolne kulture postane prilagođavanje i čak usvajanje okolne kulture.
Crkva koja umire
Najjasniji primjer za to je vjerojatno najprogresivnija crkva na Zapadu, Episkopalna crkva (TEC) u SAD-u. Otišla je mnogo dalje od većine mainstream denominacija drugdje i plaća cijenu. Godine 2021. broj sprovoda (23, 127) nadmašio je broj krštenja (13,859) gotovo dva prema jedan.
Šest biskupija nije imalo potvrđene djece, jedna biskupija nije imala krštenja, ni djeteta ni odrasle osobe. U međuvremenu stotine župa ne mogu pronaći svećenike. Ukupna prosječna posjećenost pala je za 24,7% posto od 2008. do 2021. godine. Episkopalna crkva umire, ako ne i mrtva.
Zabilježen je alarmantan pad broja članova i posjećenosti. Brojke objavljene za 2020. ukazuju na udvostručenje stope pada članstva i utrostručenje stope pada posjećenosti u odnosu na prethodnu godinu.
Prosječna nedjeljna posjećenost u denominaciji pala je s 57 osoba u 2016. na 50 osoba u 2020. Dugoročno, 61 posto episkopalnih župa doživjelo je pad prisutnosti za 10 posto ili više u posljednjih pet godina.
Julia Ayala Harris, predsjednica Zastupničkog doma i najviše pozicionirani laik u denominaciji, pokušala je odvratiti zabrinutost: ‘Ponekad previše govorimo o brojevima, broju ljudi u klupama, a nedovoljno o plodovima naših službi.’
VIDI OVO: Kako prepoznati “mrtvu crkvu”?
Na web stranici crkve stoji da je gospođa Harris ‘strastveno zaljubljena u mnoštvo pitanja, kao što su imigracija, rasa i etnička pripadnost, LGBTQ+ inkluzivnost i kazivanje istine, kao i inicijative za pravdu’. Nema spominjanja strasti prema Kristu, Svetom pismu, evanđelju, evangelizaciji ili teologiji.
Izvršno vijeće izvješćuje o stabilnom napretku na drugom planu. Godine 2004. Gene Robinson postao je prvi otvoreno homoseksualni biskup TEC-a, a 2020. velečasna Bonnie Perry prva otvoreno lezbijska biskupica. Danas Izvršno vijeće izvješćuje da ‘LGBTQ+ svećenici sada čine otprilike jednog od četiri u Episkopalnoj crkvi.’
Osim toga, ‘muškarci su brojniji od žena kao svećenici, ali žene se sve više zaređuju, osobito za biskupe. Sve više i više obojenih ljudi posvećeno je za biskupe ili pozvano na druge više rukovodeće položaje, iako obojeno svećenstvo još uvijek daleko zaostaje za onima bijelog svećenstva u župnim pozivima.’ Crkva s nedovoljno svećenika da popuni svoj sve manji broj župa usredotočuje se na raznolikost svog klera koji nestaje.
Napuštena Biblija
Lezbijska biskupica Bonnie Perry nesvjesno je otkrila zašto Episkopalna crkva nestaje: napustila je biblijsku teologiju radi samopotvrđujuće terapeutske duhovnosti. ‘Ono što mi kažemo u vjerskoj zajednici je: svatko od nas stvoren je na Božju priliku’, rekla je. ‘Ako je tako, onda Božja slika i prilika ima mnogo različitih lica.’
Ovo uči da ono što jesmo treba potvrditi jer nas je Bog takvima stvorio. Takva poruka ne ostavlja potrebu za Bogom jer mi smo ono što jesmo po njegovom dizajnu i sve što možemo učiniti je pomiriti se s tim i cijeniti kakvi jesmo. Kao takva, to je poruka koja ne može doprijeti do povrijeđenog muškarca ili žene koji se bore sa svojim životima i žude za nečim boljim od onoga što već imaju.
Što se TEC više budi, to ga više ljudi napušta. Kako društvo u SAD-u postaje sve više sekularno, crkva ne može privući te moderne ljude. To ne bi trebalo biti iznenađenje: zašto se pridružiti crkvi koja nudi samo okolnu kulturu s dodanim mirisom tamjana?
Progresivna crkva, bilo u obliku TEC-a ili mainstream crkve u bilo kojoj od svojih manifestacija pod kontrolom progresivnih kršćana, odbacuje ideju Biblije kao Božje Riječi.
Oni aktualiziraju krivovjerje koje je s nama od početka crkve. Od pogrešaka Marciona (c85 – c160) preko njemačkih kršćana koji su usvojili nacističku ideologiju pa sve do danas, uvijek je bilo onih koji su Bibliju tretirali kao brojač pick’n’mix iz kojeg biraju dijelove koji izgledaju kao da odgovaraju njihovim vlastitim pretpostavke i odbacite ostalo.
Oni misle da bi Biblija trebala odgovoriti na zahtjeve njihovog razmišljanja, a ne da njihovo razmišljanje stoji pred zahtjevom Svetog pisma.
Probuđena Crkva postala je oblik religije koji se, proizlazeći iz kršćanstva, najbolje može opisati kao ersatz kršćanstvo. Mnogo je ljudi koji istinski žele slijediti Krista koji su bez razmišljanja zarobljeni u probuđenim crkvama zbog odanosti, tradicije i nedostatka učenja. Pravoslavni vjernici trebaju govoriti jasno i opisati takva tijela onakvima kakvima jesu: otpadničke crkve koje pružaju utočište hereticima među svojim vodstvom.
