Nakon Božića, svećenici diljem Hrvatske krenuli su u tradicionalnu ophodnju za blagoslov kuća, događaj kojemu se cijele obitelji raduju. Od istoka do juga zemlje, ukućani se pripremaju za ovaj poseban susret.
Obred uključuje znak križa, molitvu, čitanje poruka iz Biblije i razgovor sa župljanima, što ovaj običaj čini važnim trenutkom povezivanja svećenika i obitelji.
Fra Roko Bedalov pojašnjava značenje ovoga običaja:
“Za obitelji to na prvom mjestu znači susret. Susret je slika zajedništva, crkva je zajednica vjernika, pokazujući kako smo mi oslonac jedni drugima.”
Vjernici to rado prihvaćaju i cijene. Jednom godišnje s veseljem dočekuju svećenika.
Matija Šimičić iz Hrastina opisuje iskustvo:
“Da nam blagoslovi obitelj, susjede sve. Dođe, pomolimo se, razgovaramo, pita nas svećenik za neke probleme je li ima, porazgovara s nama, bude nam lijepo.”
Tijekom blagoslova obitelji često daju i dobrovoljni prilog svećeniku. Iako taj običaj ponekad izaziva rasprave, u praksi je fleksibilan.
Matija o iznosima kaže:
“Damo koliko hoćemo, cijene nema, znači naš dobrovoljni prilog je koliko mi damo. Kreće se od 30 pa nadalje eura, pa sad kako tko. I dječicu darivamo.”
Djeca pritom dobivaju svetu sličicu i naljepnicu, koja se tradicionalno lijepi iznad ulaznih vrata kao znak primljenog blagoslova.
Fra Roko Bedalov opisuje molitvene želje za novu godinu:
“Uvijek nekako u našem razgovoru se i prisjetimo godine koja je za nama i zamolimo za blagoslov za ovu koja je pred nama, želeći da naši đaci budu još bolji, da naši radnici budu još vrijedniji i da uspije blagoslov koji nam je potreban u našem obiteljskom i poslovnom životu bude još bogatiji u godini koja je pred nama.”
Blagoslov završava svećeničkom molitvom:
“Sve vaše koje dolaze u ovu kuću nek čuva i blagoslovi Svemogući Bog, Otac i Sin i Duh Sveti. Amen.”
Pravi smisao božićnog blagoslova leži u duhovnoj vrijednosti, a ne u materijalnom daru. Srce, a ne novčanica, mjeri dubinu ovog čina.
